1. |
^itaj, u ime Gospodara tvoga koji stvara, |
2. |
stvara ~ovjeka od ugru{ka! |
3. |
^itaj, plemenit je Gospodar tvoj, |
4. |
koji pou~ava peru, |
5. |
koji ~ovjeka pou~ava onome {to ne zna. |
6. |
Uistinu, ~ovjek se uzobjesti |
7. |
~im se neovisnim osjeti, |
8. |
a Gospodaru tvome }e se, doista, svi vratiti! |
9. |
Vidje li ti onoga koji brani |
10. |
robu da molitvu obavi? |
11. |
Reci mi ako on misli da je na pravom putu, |
12. |
ili ako tra`i da se kumirima moli, |
13. |
reci mi, ako on pori~e i glavu okre}e |
14. |
zar on ne zna da Allah sve vidi? |
15. |
Ne valja to! Ako se ne okani, dohvati}emo ga za kiku, |
16. |
kiku la`nu i gre{nu, |
17. |
pa neka on pozove dru{tvo svoje |
18. |
Mi }emo pozvati zebanije. |
19. |
Ne valja to! Ti njega ne slu{aj, ve} molitvu obavljaj i nastoj da se Gospodaru svome pribli`i{! |