1. |
Tako mi no}i kada tmine razastre, |
2. |
i dana kad svane, |
3. |
i Onoga koji mu{ko i `ensko stvara, – |
4. |
va{ trud je, zaista, razli~it: |
5. |
onome koji udjeljuje i ne grije{i |
6. |
i ono najljep{e smatra istinitim |
7. |
njemu }emo d`ennet pripremiti; |
8. |
a onome koji tvrdi~i i osje}a se neovisnim |
9. |
i ono najljep{e smatra la`nim |
10. |
njemu }emo d`ehennem pripremiti, |
11. |
i bogatstvo njegovo mu, kad se strovali, ne}e koristiti. |
12. |
Mi smo du`ni da uka`emo na pravi put, |
13. |
i jedino Nama pripada i onaj i ovaj svijet! |
14. |
Zato vas opominjem razbuktalom vatrom, |
15. |
u koju }e u}i samo nesretnik, |
16. |
onaj koji bude poricao i glavu okretao, |
17. |
a od nje }e daleko biti onaj koji se bude Allaha bojao, |
18. |
onaj koji bude dio imetka svoga udjeljivao, da bi se o~istio, |
19. |
ne o~ekuju}i da mu se zahvalno{}u uzvratio, |
20. |
ve} jedino da bi naklonost Gospodara svoga Svevi{njeg stekao, |
21. |
i on }e, zbilja, zadovoljan biti! |