|
1. |
Tako mi zore, |
|
2. |
i deset no}i, |
|
3. |
i parnih i neparnih, |
|
4. |
i no}i kada nestaje, – |
|
5. |
zar to pametnom zakletva nije…? |
|
6. |
Zar ne zna{ {ta je Gospodar tvoj sa Adom uradio, |
|
7. |
sa stanovnicima Irema, puna palata na stubovima, |
|
8. |
kojima ravna ni u jednoj zemlji nije bilo; |
|
9. |
i Semudom, koji je stijene u dolini klesao, |
|
10. |
i faraonom, koji je {atore imao |
|
11. |
koji su na zemlji zulum provodili |
|
12. |
i poroke na njoj umno`ili, |
|
13. |
pa je Gospodar tvoj bi~ patnje na njih spustio, |
|
14. |
jer, Gospodar tvoj je, zaista, u zasjedi. |
|
15. |
^ovjek, kada Gospodar njegov ho}e da ga isku{a pa mu po~ast uka`e i blagodatima ga obaspe, rekne: “Gospodar moj je prema meni plemenito postupio!” |
|
16. |
A kad mu, da bi ga isku{ao, opskrbu njegovu oskudnom u~ini, onda rekne: “Gospodar moj me je napustio!” |
|
17. |
A nije tako! Vi pa`nju siro~etu ne ukazujete, |
|
18. |
i da se puki siromah nahrani jedan drugog ne nagovarate, |
|
19. |
a nasljedstvo pohlepno jedete |
|
20. |
i bogatstvo pretjerano volite. |
|
21. |
A ne valja to! Kada se Zemlja u komadi}e zdrobi |
|
22. |
i kad do|e nare|enje Gospodara tvoga, a meleki budu sve red do reda, |
|
23. |
i kad se tog Dana primakne d`ehennem; tada }e se ~ovjek sjetiti a na {to mu je sje}anje?! |
|
24. |
i re}i: “Kamo sre}e da sam se za ovaj `ivot pripremio!” |
|
25. |
Tog Dana niko ne}e kao On mu~iti, |
|
26. |
i niko ne}e kao On u okove okivati! |
|
27. |
A ti, o du{o smirena, |
|
28. |
vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, |
|
29. |
pa u|i me|u robove Moje, |
|
30. |
i u|i u d`ennet Moj! |
