|
1. |
Da li je doprla do tebe vijest o te{koj nevolji? |
|
2. |
kada }e se neka lica poti{tena, |
|
3. |
premorena, napa}ena |
|
4. |
u vatri u`arenoj pr`iti, |
|
5. |
sa vrela uzavrelog piti, |
|
6. |
kada drugog jela osim trnja ne}e imati, |
|
7. |
koje ne}e ni ugojiti ni glad utoliti. |
|
8. |
Neka lica toga dana bi}e radosna, |
|
9. |
trudom svojim zadovoljna |
|
10. |
u d`ennetu izvanrednome, |
|
11. |
u kome prazne besjede ne}e slu{ati. |
|
12. |
U njemu su izvor-vode koje teku, |
|
13. |
u njemu su i divani skupocjeni, |
|
14. |
i pehari postavljeni, |
|
15. |
i jastuci pore|ani, |
|
16. |
i }ilimi ra{ireni. |
|
17. |
Pa za{to oni ne pogledaju kamile kako su stvorene, |
|
18. |
i nebo kako je uzdignuto, |
|
19. |
i planine kako su postavljene, |
|
20. |
i Zemlju kako je prostrta?! |
|
21. |
Ti pou~avaj tvoje je da pou~ava{, |
|
22. |
ti vlast nad njima nema{! |
|
23. |
A onoga koji glavu okre}e i ne}e da vjeruje, |
|
24. |
njega }e Allah najve}om mukom mu~iti. |
|
25. |
Nama }e se oni, zaista vratiti |
|
26. |
i pred Nama }e, doista ra~un polagati! |
