|
1. |
Ha mim. |
|
2. |
Knjigu objavljuje Allah, Silni i Sveznaju}i, |
|
3. |
koji opra{ta grijehe i prima pokajanje, koji strahovito ka`njava i obilno nagra|uje; drugog boga osim Njega nema, Njemu se sve vra}a. |
|
4. |
O Allahovim ajetima raspravljaju samo oni koji ne vjeruju, pa neka te ne obmanjuje to {to se oni po svijetu kre}u. |
|
5. |
I Nuhov narod je prije njih poricao, a i poslije njega oni koji su se bili protiv poslanika urotili. Svaki narod nastojao je da se domogne svoga poslanika i trudio se da neistinom ugu{i istinu, pa sam ga Ja ka`njavao, – a kakva je bila kazna Moja! |
|
6. |
I tako }e se rije~ Gospodara tvoga ispuniti da }e oni koji nisu htjeli da vjeruju stanovnici u vatri biti. |
|
7. |
Meleki koji dr`e prijesto i oni koji su oko njega veli~aju i hvale Gospodara svoga i vjeruju u Nj i mole se da budu opro{teni grijesi vjernicima: “Gospodaru na{, Ti sve obuhvata{ milo{}u i znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sa~uvaj ih patnje u vatri! |
|
8. |
Gospodaru na{, uvedi ih u edenske vrtove, koje si im obe}ao, i pretke njihove i `ene njihove i potomstvo njihovo, 0 one koji su bili dobri; Ti si, uisitnu, silan i mudar. |
|
9. |
I po{tedi ih kazne zbog ru`nih djela, jer koga Ti toga dana po{tedi{ kazne zbog ru`nih djela Ti si mu se smilovao, a to }e, zaista, veliki uspjeh biti!” |
|
10. |
Onima koji nisu vjerovali doviknu}e se: “Allahova odvratnost prema vama kad ste, pozvani da vjerujete, ostali nevjernici bila je, doista, ve}a od va{e odvratnosti sada prema sebi.” |
|
11. |
“Gospodaru na{,” re}i }e oni -, “dva puta si nas usmrtio i dva puta si nas o`ivio; mi priznajemo grijehe na{e, pa imali ikakva na~ina da se izi|e?” |
|
12. |
“To vam je zato {to niste vjerovali kad se pozivalo Allahu Jedinom, a vjerovali ste ako bi Mu se neko drugi smatrao jednakim! Odluka pripada jedino Allahu, uzvi{enom i velikom.” |
|
13. |
On vam pokazuje znamenja Svoja i spu{ta vam opskrbu s neba, a pouku }e prihvatiti samo onaj koji se Njemu obra}a. |
|
14. |
Klanjate se zato Allahu, iskreno Mu ispovijedaju}i vjeru – pa makar to nevjernicima bilo mrsko -, |
|
15. |
Onome najuzvi{enijem, koji svemirom vlada, koji {alje Objavu, rije~i Svoje kome ho}e od robova Svojih, da upozori na Dan susreta me|usobnog, |
|
16. |
na Dan kad }e se oni pojaviti, kada Allahu ne}e o njima ni{ta skriveno biti. “Ko }e mati vlast toga dana?” “Allah, Jedini i Svemo}ni!” |
|
17. |
Svaki ~ovjek }e toga Dana prema zasluzi ka`njen ili nagra|en biti; toga Dana ne}e biti nepravde! Allah }e, zaista, brzo obra~unati. |
|
18. |
I upozori ih na bliski Sudnji dan kada }e srca do grkljana doprijeti i poprije~iti se, kada nevjernici ni prisna prijatelja ni posrednika ne}e imati koji }e usli{an biti. |
|
19. |
On zna poglede koji kriomice u ono {to je zabranjeno gledaju, a i u ono {to grudi kriju; |
|
20. |
Allah }e po pravdi presuditi, a oni kojima se oni, pored Njega, klanjaju ne}e ni po ~emu suditi. Allah, zaista, sve ~uje i sve vidi. |
|
21. |
Za{to oni ne putuju po svijetu pa da vide kako su zavr{ili oni prije njih. Bili su od njih mo}niji i vi{e spomenika su na Zemlji ostavili, ali ih je Allah, zbog grijehova njihovih, kaznio i niko ih od Allahove kazne nije odbranio. |
|
22. |
Allah ih je kaznio zato {to su poricali jasne dokaze koje su im poslanici njihovi donosili, On je, zaista, Mo}an, On strahovito ka`njava. |
|
23. |
Mi smo poslali Musaa sa znamenjima Na{im i dokazom jasnim |
|
24. |
faraonu i Hamanu i Karunu, ali su oni rekli: “^arobnjak i la`ov!” |
|
25. |
A kada im je on donio Istinu od Nas, rekli su:”Ubijajte mu{ku djecu onih koji vjeruju u ono {to on govori, a ostavljajte u`ivotu njihovu `ensku djecu! Ali, lukavstva nevjernika su uvijek uzaludna. |
|
26. |
“Pustite vi meni” re~e faraon “da ubijem Musaa, a on neka tra`i pomo} od Gospodara svoga, jer se bojim da vam on vjeru va{u ne izmjeni ili da u zemlji nered ne izazove.” |
|
27. |
Musa re~e: “Molim Gospodara svoga i Gospodara va{ega dame za{titi od svakog oholog koji ne vjeruje u Dana u kome }e se ra~unpolagati! |
|
28. |
A jedan ~ovjek, vjernik, iz porodice faraonove, koji je krio vjerovanje svoje re~e: “Zar da ubijete ~ovjeka zato {to govori: Gospodar moj je Allah!, onoga koji vam je donio jasne dokaze od Gospodara va{eg? Ako je la`ov, njegova la` }e njemu nauditi, a ako govori istinu, onda }e vas sti}i barem ne{to od onoga ~ime vam prijeti, jer Allah ne}e ukazati na pravi put onome koji u zlu pretjeruje i koji mnogo la`e. |
|
29. |
O narode moj, danas vama priprada vlast i vi ste na vrhovima u zemlji, ali ko }e nas odbraniti od Allahove kazne ako nas ona stigne?” A faraon re~e: “Savjetujem vam samo ono {to mislim, a na pravi put }u vas samo ja izvesti.” |
|
30. |
A onda onaj vjernik re~e: “O narode moj, bojim se da i vas ne stigne ono {to je stiglo narode koji su se protiv poslanika bili urotili, |
|
31. |
kao {to je to bilo sa Nuhovim narodom i Adom i Semudom i onima poslije njih. A Allah nije nepravedan robovima Svojim. |
|
32. |
O narode moj, pla{im {ta }e biti s vama na Dan kada budete jedni druge dozivali, |
|
33. |
na Dan kada budete uzmi~u}i bje`ali, kada vas od Allaha ne}e mo}i niko odbraniti. A onoga koga Allah u zabludi ostavi, toga ne}e niko uputiti. |
|
34. |
Jusuf vam je, jo{ davno, donio jasne dokaze, ali ste vi stalno sumnjali u ono {to vam je donio. A kad je on umro, vi ste rekli: Allah vi{e ne}e poslije njega poslati poslanika! Eto tako Allah ostavlja u zabludi svakoga ko u zlu pretjeruje i sumnja, |
|
35. |
one koji o Allahovim znamenjima raspravljaju, iako im nikakav dokaz nije do{ao, pa izazivaju jo{ ve}u Allahovu mr`nju i mr`nju vjernika. Tako Allah pe~ati srce svakog oholog i nasilnog.” |
|
36. |
“O Hamane,” – re~e faraon “sagradi mi jedan toranj ne bih li stigao da staza, |
|
37. |
staza nebeskih, ne bih li se popeo do Musaova Boga, a ja smatram da je on, zaista, la`ac.” I eto tako su se faraonu njegova ru`na djela u~inila lijepim i on je bio odvra}en od pravog puta, a lukavstvo faraonovo se zavr{ilo na njegovu {tetu. |
|
38. |
I onda onaj vjernik re~e: “O narode moj, ugledajte se u mene, ja }u vam na pravi put ukazati! |
|
39. |
O narode moj, `ivot na ovom svijetu samo je prolazno u`ivanje, a onaj svijet je, zaista, Ku}a vje~na. |
|
40. |
Ko u~ini zlo, bi}e prema njemu ka`njen, a ko u~ini dobro bio mu{karac ili `ena, a vjernik je -, u d`ennet }e; u njemu }e imati u obilju svega, bez ra~una. |
|
41. |
O narode moj, {ta je ovo, ja vas pozivam da vas spasim, a vi mene pozivate u vatru: |
|
42. |
pozivate me da ne vjerujem u Allaha i da prihvatim Njemu ravnim onoga o kome ba{ ni{ta ne znam, a ja vas pozivam Silnome, Onome koji mnogo pra{ta. |
|
43. |
Nema nimalo sumnje u to da se oni kojima me pozivate ne}e nikome ni na ovom ni na onom svijetu odazvati i da }emo se Allahu vratiti, i da }e mnogobo{ci stanovnici u ognju biti. |
|
44. |
Tada }ete se sigurno mojih rije~i sjetiti! A ja Allahu prepu{tam svoj slu~aj; Allah, uistinu, robove svoje vidi.” |
|
45. |
I Allah ga je sa~uvao nevolje koju su mu oni snovali, a faraonove ljude zla kob zadesi. |
|
46. |
Oni }e se ujutro i nave~e u vatri pr`iti, a kada nastupi ^as: “Uvedite faraonove ljude u patnju najte`u!” |
|
47. |
I kada se u vatri budu prepirali, pa oni koji su bili potla~eni reknu glave{inama svojim: “Mi smo se za vama povodili, mo`ete li nas makar malo vatre osloboditi?”, |
|
48. |
onda }e glave{ine re}i: “Evo nas, svi smo u njoj, jer Allah je presudio robovima Svojim.” |
|
49. |
I oni koji }e u vatri biti govori}e stra`arima d`ehennemskim: “Zamolite Gospodara svoga da nam bar jedan dan svoju patnju ubla`i!” |
|
50. |
“A zar vam poslanici va{i nisu jasne dokaze donosili? upita}e oni. “Jesu!” odgovori}e. “Molite onda vi!” re}i }e oni. Ali }e molba onih koji nisu vjerovali uzaludna biti. |
|
51. |
Mi }emo, doista, pomo}i poslanike Na{e i vjeroike u `ivotu na ovom svijetu, a i na Dan kad se dignu svjedoci, |
|
52. |
na Dan kada krivcima pravdanja njihova ne}e od koristi biti; njih }e prokletstvo i najgore prebivali{te ~ekati. |
|
53. |
Mi smo Musau uputstvo dali i sinovima Israilovim u nasljedstvo Knjigu ostavili |
|
54. |
da bude putokaz i opomena onima koji pameti budu imali. |
|
55. |
Zato ti budi strpljiv Allahovo obe}anje je istina i moli da ti budu opro{teni tvoji grijesi, i Gospodara svoga krajem i po~etkom dana veli~aj i hvali! |
|
56. |
Oni koji o Allahovim znamenjima raspravljaju, iako im nikakv dokaz nije do{ao, u srcima njihovim je samo oholost koja ih ne}e dovesti do cilja `eljenog, zato moli od Allaha za{titu, jer On, uistinu, sve ~uje i sve vidi. |
|
57. |
Stvaranje nebesa i Zemlje je sigurno ve}e nego stvaranje roda ljudskog, ali ve}ina ljudi ne zna. |
|
58. |
Nisu isto slijepac i onaj koji vidi, nisu isto vjernici koji dobra djela ~ine i zlotvori. Kako vas malo prima pouku! |
|
59. |
Do}i }e ^as o`ivljenja, u to nema nimalo sumnje, ali ve}ina ljudi ne}e da vjeruje. |
|
60. |
Gospodar va{ je rekao: “Pozovite Me i zamolite, Ja }u vam se odazvati! Oni koji iz oholosti ne}e da Mi se klanjaju u}i }e, sigurno, u d`ehennem poni`eni.” |
|
61. |
Allah vam je dao no} da se u njoj odmarate, a dan da vidite. Allah je neizmjerno dobar prema ljudima, ali ve}ina ljudi ne}e da zahvaljuje. |
|
62. |
To vam je, eto, Allah, Gospodar va{, stvoritelj svega, drugog boga osim Njega nema, pa kuda se onda odme}ete? |
|
63. |
Tako su se odmetali i oni koji su Allahove dokaze poricali. |
|
64. |
Allah vam je u~inio Zemlju prebivali{tem, a nebo zdanjem, i On vam obli~je daje i likove va{e ~ini lijepim, i jelima vas opskrbuljuje ukusnim. To je Allah, Gospodar va{, i neka je uzvi{en Allah, Gospodar svjetova! |
|
65. |
On je |
|
66. |
ivi, nema boga osim Njega, zato se samo Njemu klanjajte, iskreno Mu ispovjedaju}i vjeru: “Neka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova!” |
|
67. |
66. Reci: “Meni je zabranjeno, o tome su mi do{li jasni dokazi od Gospodara moga, da se klanjam onima kojima se, pored Allaha klanjate, a nare|eno mi je da se pokorava Gospodaru svjetova. |
|
68. |
67. On vas stvara od zemlje, zatim od kapi sjemena, zatim od ugru{ka, zatim ~ini da se kao dojen~ad ra|ate, i da do mu`evnog doba stignete, i da starci postanete a neki od vas umiru prije i da do sudnjeg ~asa po`ivite kako biste mogli da shvatite. |
|
69. |
68. On `ivot i smrt daje! A kad ne{to odlu~i, samo rekne : “Budi! i ono bude.” |
|
70. |
69. Zar ne vidi{ kako se okre}u oni koji o Allahovim dokazima raspravljaju? |
|
71. |
70. Oni koji pori~u Knjigu i ono {to smo poslali po posalnicima sazna}e posljedice toga |
|
72. |
71. kada sa okovima o vratu i sind`irima budu vu~eni |
|
73. |
72. po klju~aloj vodi, a zatim u vatri pr`eni, |
|
74. |
73. i potom upitani: “Gdje su oni kojima ste se klanjali, |
|
75. |
74. a ne Allahu?” “Izgubili su nam se iz vida”, – odgovori}e -, “ta mi se prije, u stvari, nismo nikome ni klanjali.” Eto tako Allah ostavlja u zabludi nevjernike. |
|
76. |
75. To vam je zato {to ste bez ikakva osnova na Zemlji bahati bili i {to ste likovali. |
|
77. |
76. Ulazite kroz kapije d`ehennema, u njemu }ete vje~no ostati, – a ru`no je prebivali{te oholih! |
|
78. |
77. Zato ti budi strpljiv, Allahova prijetnja }e se sigurno obistiniti! Bilo da ti poka`emo dio onoga ~ime im Mi prijetimo, bilo da ti prije `ivot oduzmemo, Nama }e se oni vratiti. |
|
79. |
78. I prije tebe smo poslanike slali, o nekima od njih smo ti kazivali, a o nekima ti nismo kazivali. I nijedan poslanik nije mogao da u~ini nikakvo ~udo bez Allahove volje. A kad se Allahova prijetnja ispuni, bi}e presu|eno po pravdi i tada }e nevaljali nastradati. |
|
80. |
79. Allah je za vas stvorio `ivotinje, da na nekima ja{ete, a da neke jedete, |
|
81. |
80. Vi od njih koristi imate i vi na njima za vas va`ne potrebe ostvarujete i na njima i na la|ama vi se vozite. |
|
82. |
81. On vam pokazuje dokaze mo}i Svoje, pa koje od Allahovih dokaza ne priznajete? |
|
83. |
82. Za{to oni ne putuju po svijetu, pa da vide kako su zavr{ili oni prije njih? Oni su bili od njih mnogobrojniji i ja~i i vi{e spomenika su na Zemlji ostavili, i ni{ta im nije koristilo ono {to su stekli. |
|
84. |
83. Kada su im poslanici njihovi jasne dokaze donosili, oni su se znanjem koje su imali di~ili, i sna{lo ih je ono ~emu su se stalno rugali. |
|
85. |
84. A kad bi kaznu Na{u do`ivjeli, onda bi govorili: “Mi vjerujemo u Allaha, u Njega jedinog, a odri~emo se onih koje smo Njemu ravnim smatrali!” |
|
86. |
85. Ali im vjerovanje njihovo, kada bi kaznu Na{u do`ivjeli, ne bi nimalo bilo od koristi, prema Allahovom zakonu koji je vrijedio za sve robove Njegove koji su bili i nestali, – i tada bi nevjernici stradali. |
