1. |
Kada se nebo rascjepi |
2. |
i poslu{a Gospodara svoga a ono }e to du`no biti |
3. |
i kada se Zemlja rastegne, |
4. |
i izbaci ono {to je u njoj, i potpuno se isprazni, |
5. |
i poslu{a Gospodara svoga a ona }e to du`na biti, – |
6. |
ti }e{, o ~ovje~e, koji se mnogo trudi{, trud svoj pred Gospodarom svojim na}i: |
7. |
onaj kome bude knjiga njegova u desnu ruku njegovu data |
8. |
lahko }e ra~un polo`iti |
9. |
i svoji ma }e se radostan vratiti; |
10. |
a onaj kome bude knjiga njegova iza le|a njegovih data |
11. |
propast }e prizivati |
12. |
i u ognju }e gorjeti, |
13. |
jer je sa ~eljadi svojom radostan bio |
14. |
i mislio da se nikada ne}e vratiti |
15. |
a ho}e! Gospodar njegov o njemu, zaista, sve zna! |
16. |
I kunem se rumenilom ve~ernjim, |
17. |
i no}i, i onim {to ona tamom obavije, |
18. |
I Mjesecom punim, |
19. |
vi }ete sigurno na sve te`e i te`e prilike nailaziti! |
20. |
Pa {ta im je, za{to ne}e da vjeruju, |
21. |
i za{to, kada im se Kuran ~ita, na tle licem ne padaju?! |
22. |
ve}, nevjernici, pori~u, |
23. |
a Allah dobro zna {ta oni u sebi kriju, |
24. |
zato im navjesti patnju neizdr`ljivu! |
25. |
Ali one koji budu vjerovali i dobra djela ~inili nagrada neprekidna }e ~ekati. |