1. |
Kada se nebo rascjepi, |
2. |
i kada zvijezde popadaju |
3. |
i kada se mora jedna u druga uliju, |
4. |
i kada se grobovi ispreturaju, – |
5. |
svako }e saznati {ta je pripremio, a {ta je propustio |
6. |
O ~ovje~e, za{to da te obmanjuje to {to je Gospodar tvoj plemenit, |
7. |
koji te je stvorio pa u~inio da si skladan i da si uspravan |
8. |
i kakav je htio lik ti dao? |
9. |
A ne valja tako! Vi u Sudnji dan ne vjerujete, |
10. |
a nad vama bdiju ~uvari, |
11. |
kod Nas cijenjeni pisari, |
12. |
koji znaju ono {to radite. |
13. |
^estiti }e sigurno u d`ennet, |
14. |
a gre{nici sigurno u d`ehennem, |
15. |
na Su dnjem danu u njemu }e gorjeti |
16. |
i vi{e iz njega ne}e izvedeni biti. |
17. |
A zna{ li ti {ta je Sudnji dan |
18. |
i jo{ jednom: zna{ li ti {ta je Sudnji dan? |
19. |
dan kada niko nikome ne}e mo}i nimalo pomo}i, toga dana }e vlast jedino Allah imati. |