1. |
Kada sunce sjaj izgubi, |
2. |
i kada zvijezde popadaju, |
3. |
i kada se planine pokrenu, |
4. |
i kada steone kamile bez pastira ostanu, |
5. |
i kada se divlje `ivotinje saberu, |
6. |
i kada se mora vatrom napune, |
7. |
i kada se du{e sa tijelima spare, |
8. |
i kada `iva sahranjena djevoj~ica bude upitana |
9. |
zbog kakve krivice je umorena, |
10. |
i kada se listovi razdijele, |
11. |
i kada se nebo ukloni, |
12. |
i kada se d`ehennem raspali, |
13. |
i kada se d`ennet pribli`i |
14. |
svako }e saznati ono {to je pripremio, |
15. |
I kunem se zvijezdama koje se skrivaju, |
16. |
koje se kre}u i iz vida gube, |
17. |
i no}i kad ona veo di`e, |
18. |
i zorom kada di{e, – |
19. |
Kuran je, zaista, kazivanje Izaslanika plemenitog, |
20. |
mo}nog, od Gospodara svemira cijenjenog, |
21. |
kome se drugi pot~injavaju, tamo pouzdanog! |
22. |
A drug va{ nije lud: |
23. |
on ga je na obzorju jasnom vidio |
24. |
i, kada je u pitanju Objava, on nije {krt |
25. |
i Kuran nije prokletog {ejtana govor, |
26. |
pa kuda onda idete?! |
27. |
Kuran je samo pouka svjetovima, |
28. |
onome od vas koji ho}e da je na pravom putu, |
29. |
a vi ne mo`ete ni{ta htjeti ako to Allah, Gospodar svjetova, ne}e! |