69. Al-Hâqqah

1.

^as neizbje`ni,

2.

{ta je ~as neizbje`ni,

3.

i otkud ti zna{ {ta je ~as neizbje`ni?

4.

Semud i Ad su Smak svijeta poricali

5.

pa je Semud uni{ten glasom strahovitim,

6.

a Ad uni{ten vjetrom ledenim, silovitim,

7.

kome je On vlast nad njima, sedam no}i i osam dana uzastopnih bio prepustio, pa si u njima ljude povaljane kao {uplja datulina debla vidio,

8.

i vidi{ li da je iko od njih ostao?

9.

A do{li su faraon, i oni prije njega, i zbog odvratnih postupaka izvrnuta naselja,

10.

i protiv poslanika Gospodara svoga se dizali, pa ih je On ne mo`e biti te`e kaznio.

11.

Mi smo vas, kada je voda preplavila sve, u la|i nosili

12.

da vam to poukom u~inimo i da to od zaborava sa~uva uho koje pamti.

13.

A kada se jednom u rog puhne,

14.

pa se Zemlja i nebo dignu i od jednog udara zdrobe,

15.

toga dana }e se Smak svijeta dogoditi

16.

i nebo }e se razdvojiti – tada }e labavo biti –

17.

i meleki }e na krajevima njegovim stajati, a prijesto Gospodara tvoga }e tog dana iznad njih osmorica dr`ati.

18.

Tada }e ispitivani biti, i nijedna tajna va{a ne}e sakrivena ostati:

19.

onaj kome se knjiga njegova u desnu ruku njegovu da- re}i }e: “Evo vam, ~itajte knjigu moju,

20.

ja sam ~vrsto vjerovao da }u ra~un svoj polagati”.

21.

I on }e biti u `ivotu zadovoljnom,

22.

u d`ennetu predivnom,

23.

~iji }e plodovi na dohvatruke biti.

24.

“Jedite i pijte radosni, za ono {to ste u danima minulim zaradili!”

25.

A onaj kome se da knjiga u lijevu ruku njegovu re}i }e: “Kamo sre}e da mi knjiga moja ni data nije

26.

i da ni saznao nisam za obra~un svoj!

27.

Kamo sre}e da me je smrt dokraj~ila –

28.

bogatstvo moje mi nije od koristi,

29.

snage moje nema vi{e!”

30.

“Dr`ite ga i u okove okujte,

31.

zatim ga samo u vatri pr`ite,

32.

a onda ga u sind`ire sedamdeset lakata duge ve`ite,

33.

jer on u Allaha Velikog nije vjerovao

34.

i da se nahrani nevoljnika – nije nagovarao;

35.

zato on danas ovdje nema prisna prijatelja

36.

ni drugog jela osim pomija,

37.

koje }e samo nevjernici jesti.”

38.

A Ja se kunem onim {to vidite

39.

i onim {to ne vidite,

40.

Kur’an je, doista, govor objavljan plemenitom Poslaniku,

41.

a nije govor nikakva pjesnika – kako vi nikako ne vjerujete!

42.

i nisu rije~i nikakva proroka – kako vi malo razmi{ljate!

43.

Objava je on od Gospodara svjetova!

44.

A da je on o Nama kojekakve rije~i iznosio,

45.

Mi bismo ga za desnu ruku uhvatili,

46.

a onda mu `ilu kucavicu presjekli,

47.

i niko ga izme|u vas ne bi mogao od toga odbraniti.

48.

Pouka je Kur�an onima koju budu Allahova nare|enjaizvr{avali, a zabrana se klonili

49.

A Mi sigurno znamo da neki od vas ne}e u nj vjerovati

50.

i on }e biti uzrok jadu nevjernika,

51.

a on je, doista, sama istina

52.

zato ti hvali ime Gospodara tvoga, Veli~anstvenoga!