54. Al-Qamar

1.	Bli`i se ^as i Mjesec se raspolutio!
2.	a oni, uvijek kada vide ~udo, okre}u glave i govore: “^arolija neprestana!”
3.	Oni ne vjeruju i povode se za prohtjevima svojim, a sve je ve} odre\|eno.
4.	i dolaze im vijesti koje treba da ih odvrate
5.	mudrost savr{ena -, ali opomene ne koriste,
6.	zato se okreni od njih! Na Dan kad ih glasnik pozove na ne{to u`asno
7.	oni }e oborenih pogleda iz grobova izlaziti, kao skakavci rasuti,
8.	i netremice gledaju}i u glasnika i `ure}i, nevjernici }e govoriti: “Ovo je te`ak dan!”
9.	Prije njih Nuhov narod nije vjerovao i roba Na{eg je u la` utjerivao, govore}i: “Lu\|ak!” i Nuh je onemogu}en bio.
10.	I on je Gospodara svoga zamolio: “Ja sam pobije\|en, Ti se osveti!”
11.	I Mi smo kapije nebeske pootvarali vodi koja je neprestano lila,
12.	i u~inili da iz zemlje izvori provru, i vode su se sastajale kako je odre\|eno bilo,
13.	a njega smo nosili na onoj od dasaka i klinaca sagra\|enoj
14.	koja je plovila pod brigom Na{om, – nagrada je to bila za onoga ko je odba~en bio.
15.	I Mi to ostavismo kao pouku, – pa ima li ikoga ko bi pouku primio?
16.	i kakve su bile kazna Moja i opomene Moje!
17.	A Mi smo Kuran u~inili dostupnim za pouku, – pa ima li ikoga ko bi pouku primio?
18.	I Ad nije vjerovao, – pa kakve su bile kazn Moja i opomene Moje!
19.	Jednog kobnog dana poslali smo na njih leden vjetar koji je neprestano puhao
20.	i ljude dizao, kao da su palmova stabla i{~upana,
21.	i kakv e su bile kazna Moja i opomene Moje!
22.	A Mi smo Kuran u~inili dostupnim za u~enje napamet i pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio?
23.	I Semud u opomene nije vjerovao.
24.	“Zar da slijedimo jednog od nas!” govorili su. “Tada bismo, uistinu, bili u zabludi i bili bismo ludi.
25.	Zar ba{ njemu, izme\|u nas, da bude poslana Objava?! Ne, on je la`ljivac oholi!”
26.	“Vrlo brzo }e oni saznati ko je la`ljivac oholi!
27.	Mi }emo poslati kamilu da bismo ih isku{ali, pa pri~ekaj ih i budi strpljiv.
28.	I upozori ih da }e se voda izme\|u njih i nje dijeliti, svakom obroku pristupi}e onaj ~iji je red!”
29.	Ali oni pozva{e jednog od svojih, pa se on spremi i prekla je
30.	i kakve su bile kazna Moja i opomene Moje:
31.	Mi poslasmo na njih jedan jedini krik, i oni postado{e poput zdrobljenog suhog li{}a koje sakuplja onaj koji ima tor.
32.	A Mi smo Kuran u~inili dostupnim za pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio?
33.	I Lutov narod u opomene nije vjerovao.
34.	Na njih vjetar, pun pijeska, poslasmo samo ne na Lutovu porodicu, nju u svitanje spasismo,
35.	iz milosti na{e. Eto, tako Mi nagra\|ujemo one koji zahvaljuju.
36.	A on im je bio prijetio silom Na{om, ali su oni u prijetnje sumnjali.
37.	Oni su od njega goste njegove tra`ili, pa smo ih im oslijepili: “Iskusite kaznu Moju i prijetnje Moje!”
38.	A rano izjutra sti`e ih kazna koju }e neprestano osje}ati.
39.	“Iskusite kaznu Moju i prijetnje Moje!”
40.	A Mi smo Kuran u~inili dostupnim za u~enje napamet i pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio?!
41.	I faraonovim ljudima su opomene do{e,
42.	ali oni poreko{e dva zna~enja Na{a, pa ih Mi kaznismo onako kako ka`njava Silni i Mo}ni.
43.	Da li su nevjernici va{i imalo ja~i od njih, ili vi u knjigama nebeskim imate kakvu povelju?
44.	Zar ovi da govore: “Mi smo skup nepobjedivi!”
45.	Skup }e sigurno pora`en biti, a oni }e se u bijeg dati!
46.	Me\|utim, Smak svijeta im je rok, a Smak svijeta je u`asniji i gor~i.
47.	Gre{nici }e sigurno stradati i u ognju biti
48.	na Dan kada budu u vatru odvu~eni, s licima dolje okrenutim: “Iskusite vatru d`ehennemsku!”
49.	Mi sve s mjerom stvaramo,
50.	i nare\|enje Na{e je samo jedna rije~, – sve bude u tren oka.
51.	A Mi smo ve} sli~ne vama uni{tili, pa ima li koga ko bi pouku primio?!
52.	I sve {to su uradili u listovima je,
53.	i sve, i malo i veliko, u retke je stavljeno.
54.	Oni koji su se Allaha bojali bi}e u d`ennetskim ba{~ama i pored rijeka
55.	na mjestu u kome }e biti zadovoljni, kod Vladara Svemo}noga.