51. Az-Zâriyât

1.

Tako Mi onih koji pu{u sna`no,

2.

i onih koji teret nose,

3.

i onih koji plove lahko,

4.

i onih koji naredbe sprovode, –

5.

istina je, zaista, ono ~ime vam se prijeti,

6.

nagrada i kazna sigurno }e biti!

7.

Tako Mi neba punog zvjezdanih puteva,

8.

vi govorite nejednako,

9.

od njega se odvra}a onaj za kog se znalo da }e se odvratiti.

10.

Neka prokleti budu la`ljivci

11.

koji su ,utonuli u neznanje, ravnodu{ni!

12.

Oni pitaju: “Kada }e Dan sudnji?”

13.

Onoga Dana kada se u vatri budu pr`ili!

14.

“Iskusite kaznu svoju – to je ono {to ste po`urivali!”

15.

Oni koji su se Allaha bojali – u d`ennetskim ba{~ama }e, me|u izvorima, boraviti,

16.

prima}e ono {to im Gospodar njihov bude darovao, jer, oni su prije toga dobra djela ~inili,

17.

no}u su malo spavali

18.

i u praskazorje oprost od grijeha molili,

19.

a u imecima njihovim bio je udio i za onoga koji prosi i za onoga koji ne prosi.

20.

Na Zemlji su dokazi za one koji ~vrsto vjeruju,

21.

a i u vama samima – zar ne vidite?

22.

a na nebu je opskrba va{a i ono {to vam se obe}ava.

23.

I, tako Mi Gospodara neba i Zemlje, to je istina, kao {to je istina da govorite!

24.

Da li je doprla do tebe vijest o uva`enih gostima Ibrahimovim

25.

kada mu oni u|o{e i reko{e: “Mir vama!”, i on re~e: “Mir vama, ljudi neznani!”

26.

I on neprimjetno ode uku}anima svojim i donese debelo tele,

27.

i prima~e im ga: “Zar ne}ete da jedete?” – upita,

28.

osjetiv{i od njih u du{i zebnju. “Ne boj se!” – reko{e, i obradova{e ga dje~akom koji }e u~en biti.

29.

I pojavi se se `ena njegova uzvikuju}i i po licu se udaraju}i, i re~e: “Zar ja, stara, nerotkinja?!”

30.

“Tako je odredio Gospodar tvoj” – reko{e oni -, “On je Mudar i Sveznaju}i.”

31.

“A {ta vi ho}ete, o izaslanici?” – upita Ibrahim.

32.

“Poslani smo narodu gre{nom” – reko{e –

33.

“da sru~imo na njih grumenje od ilova~e,

34.

svako obilje`eno u Gospodara tvoga za one koji su razvratu svaku mjeru pre{li.”

35.

I Mi iz njega vjernike izvedosmo –

36.

a u njemu samo jednu ku}u muslimansku na|osmo –

37.

i u njemu za sve one koji se boje patnje neizdr`ive znak ostavismo.

38.

I o Musau, kada ga s o~iglednim dokazom faraonu poslasmo,

39.

a on, uzdaju}i se u mo} svoju, okrenu glavu i re~e: “^arobnjak je ili lud!”

40.

I Mi i njega i vojske njegove dohvatismo, pa ih u more bacismo, jer je bio osudu zaslu`io.

41.

I o Adu, kada na njih vjetar poslasmo u kome nije bilo nikakva dobra, –

42.

pored ~ega god je pro{ao, ni{ta nije po{tedio, sve je u gnjile` pretvorio.

43.

I o Semudu, kad mu bi re~eno: “U`ivajte jo{ izvjesno vrijeme!”

44.

I oni se oglu{i{e o nare|enje Gospodara svoga, pa ih uni{ti stra{an glas na o~i njihove,

45.

i ne moga{e se ni di}i ni od kazne odbraniti.

46.

I o Nuhovu narodu, davno prije; to, zaista, bija{e narod neposlu{ni!

47.

Mi smo nebo mo}i Svojoj sazdali, a Mi, uistinu, jo{ neizmjerno mnogo mo`emo,

48.

i Zemlju smo prostrli – tako je divan Onaj koji je prostro! –

49.

i od svega po par stvaramo da biste vi razmislili!

50.

“Zato po`urite Allahu, ja sam vam od Njega da vas javno upozorim;

51.

ne prihvatajte drugog boga osim Allaha, ja sam vam od Njega da vas javno opomenem!”

52.

I tako je bilo, ni onima prije ovih nije do{ao nijedan poslaik, a da nisu rekli: “^arobnjak je!”, ili: “Lud je!”

53.

zar su to jedni drugima u amanet ostavljali? Nisu, nego su oni ljudi koji su u zlu svaku mjeru bili prevr{ili,

54.

zato ove ostavi, prijekor ne}e{ zaslu`iti,

55.

i nastavi savjetovati, savjet }e vjernicima, doista, koristiti.

56.

D`inove i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju,

57.

Ja ne tra`im od njih opskrbu niti `elim da Me hrane,

58.

opskrbu daje jedino Allah, Mo}ni i Jaki!

59.

A nevjernike }e sti}e kazna kao {to je stigla i one koji su bili kao oni, i neka Me ne po`uruju,

60.

jer, te{ko nevjernicima na Dan kojim im se prijeti!