1. |
Tako Mi onih koji pu{u sna`no, |
2. |
i onih koji teret nose, |
3. |
i onih koji plove lahko, |
4. |
i onih koji naredbe sprovode, – |
5. |
istina je, zaista, ono ~ime vam se prijeti, |
6. |
nagrada i kazna sigurno }e biti! |
7. |
Tako Mi neba punog zvjezdanih puteva, |
8. |
vi govorite nejednako, |
9. |
od njega se odvra}a onaj za kog se znalo da }e se odvratiti. |
10. |
Neka prokleti budu la`ljivci |
11. |
koji su ,utonuli u neznanje, ravnodu{ni! |
12. |
Oni pitaju: “Kada }e Dan sudnji?” |
13. |
Onoga Dana kada se u vatri budu pr`ili! |
14. |
“Iskusite kaznu svoju to je ono {to ste po`urivali!” |
15. |
Oni koji su se Allaha bojali u d`ennetskim ba{~ama }e, me|u izvorima, boraviti, |
16. |
prima}e ono {to im Gospodar njihov bude darovao, jer, oni su prije toga dobra djela ~inili, |
17. |
no}u su malo spavali |
18. |
i u praskazorje oprost od grijeha molili, |
19. |
a u imecima njihovim bio je udio i za onoga koji prosi i za onoga koji ne prosi. |
20. |
Na Zemlji su dokazi za one koji ~vrsto vjeruju, |
21. |
a i u vama samima zar ne vidite? |
22. |
a na nebu je opskrba va{a i ono {to vam se obe}ava. |
23. |
I, tako Mi Gospodara neba i Zemlje, to je istina, kao {to je istina da govorite! |
24. |
Da li je doprla do tebe vijest o uva`enih gostima Ibrahimovim |
25. |
kada mu oni u|o{e i reko{e: “Mir vama!”, i on re~e: “Mir vama, ljudi neznani!” |
26. |
I on neprimjetno ode uku}anima svojim i donese debelo tele, |
27. |
i prima~e im ga: “Zar ne}ete da jedete?” upita, |
28. |
osjetiv{i od njih u du{i zebnju. “Ne boj se!” reko{e, i obradova{e ga dje~akom koji }e u~en biti. |
29. |
I pojavi se se `ena njegova uzvikuju}i i po licu se udaraju}i, i re~e: “Zar ja, stara, nerotkinja?!” |
30. |
“Tako je odredio Gospodar tvoj” reko{e oni -, “On je Mudar i Sveznaju}i.” |
31. |
“A {ta vi ho}ete, o izaslanici?” upita Ibrahim. |
32. |
“Poslani smo narodu gre{nom” reko{e |
33. |
“da sru~imo na njih grumenje od ilova~e, |
34. |
svako obilje`eno u Gospodara tvoga za one koji su razvratu svaku mjeru pre{li.” |
35. |
I Mi iz njega vjernike izvedosmo |
36. |
a u njemu samo jednu ku}u muslimansku na|osmo |
37. |
i u njemu za sve one koji se boje patnje neizdr`ive znak ostavismo. |
38. |
I o Musau, kada ga s o~iglednim dokazom faraonu poslasmo, |
39. |
a on, uzdaju}i se u mo} svoju, okrenu glavu i re~e: “^arobnjak je ili lud!” |
40. |
I Mi i njega i vojske njegove dohvatismo, pa ih u more bacismo, jer je bio osudu zaslu`io. |
41. |
I o Adu, kada na njih vjetar poslasmo u kome nije bilo nikakva dobra, – |
42. |
pored ~ega god je pro{ao, ni{ta nije po{tedio, sve je u gnjile` pretvorio. |
43. |
I o Semudu, kad mu bi re~eno: “U`ivajte jo{ izvjesno vrijeme!” |
44. |
I oni se oglu{i{e o nare|enje Gospodara svoga, pa ih uni{ti stra{an glas na o~i njihove, |
45. |
i ne moga{e se ni di}i ni od kazne odbraniti. |
46. |
I o Nuhovu narodu, davno prije; to, zaista, bija{e narod neposlu{ni! |
47. |
Mi smo nebo mo}i Svojoj sazdali, a Mi, uistinu, jo{ neizmjerno mnogo mo`emo, |
48. |
i Zemlju smo prostrli tako je divan Onaj koji je prostro! |
49. |
i od svega po par stvaramo da biste vi razmislili! |
50. |
“Zato po`urite Allahu, ja sam vam od Njega da vas javno upozorim; |
51. |
ne prihvatajte drugog boga osim Allaha, ja sam vam od Njega da vas javno opomenem!” |
52. |
I tako je bilo, ni onima prije ovih nije do{ao nijedan poslaik, a da nisu rekli: “^arobnjak je!”, ili: “Lud je!” |
53. |
zar su to jedni drugima u amanet ostavljali? Nisu, nego su oni ljudi koji su u zlu svaku mjeru bili prevr{ili, |
54. |
zato ove ostavi, prijekor ne}e{ zaslu`iti, |
55. |
i nastavi savjetovati, savjet }e vjernicima, doista, koristiti. |
56. |
D`inove i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju, |
57. |
Ja ne tra`im od njih opskrbu niti `elim da Me hrane, |
58. |
opskrbu daje jedino Allah, Mo}ni i Jaki! |
59. |
A nevjernike }e sti}e kazna kao {to je stigla i one koji su bili kao oni, i neka Me ne po`uruju, |
60. |
jer, te{ko nevjernicima na Dan kojim im se prijeti! |