44. Ad-Dukhân

1.

Ha-mim.

2.

Tako Mi Knjige jasne,

3.

Mi smo po~eli da je u Blagoslovljenoj no}i objavljujemo, – i Mi, doista, opominjemo –

4.

u kojoj se svaki mudri posao rije{i

5.

po zapovijedi Na{oj! Mi smo, zaista, slali poslanike

6.

kao milost Gospodara tvoga – On, uistinu, sve ~uje i sve zna -,

7.

Gospodara nebesa i Zemlje i onoga {to je izme|u njih – ako ~vrsto vjerujete,

8.

drugog boga osim Njega nema; On `ivot i smrt daje, – Gospodara va{eg i Gospodara va{ih predaka davnih!

9.

Ali ovi sumnjaju i zabavljaju se,

10.

Zato sa~ekaj dan kad }e im se ~initi da prema nebu vide vidljiv dim

11.

koji }e ljude prekriti. “Ovo je neizdr`ljiva patnja!

12.

Gospodaru na{, otkloni patnju od nas, mi }emo, sigurno, vjerovati!’

13.

A kako }e oni pouku primiti, a ve} im je do{ao istiniti Poslanik

14.

od koga oni glave okre}u i govore: “Pou~eni – umno poreme}eni!’

15.

Mi }emo patnju malo-pomalo otklanjati i vi }ete se sigurno u mnogobo`a~ku vjeru vratiti;

16.

ali onog Dana kada ih svom silom zgrabimo, zbilja }emo ih kazniti.

17.

Jo{ davno prije njih Mi smo faraonov narod u isku{enje stavili, kada im je bio do{ao plemeniti poslanik:

18.

“Ispunite prema meni ono {to ste du`ni, o Allahovi robovi, jer ja sam vam poslanik pouzdani,

19.

i ne uzdi`ite se iznad Allaha, ja vam donosim dokaz o~evidni,

20.

i ja se obra}am i svome i va{em Gospodaru da me na kamenujete,

21.

a ako mi ne vjerujete, onda me na miru ostavite!’

22.

I on pozva u pomo} Gospodara svoga: “Ovo je, doista, narod nevjerni~ki!” –

23.

“Izvedi no}u robove Moje, za vama }e potjera po}i

24.

i ostavi more nek miruje, oni su vojska koja }e, zaista, potopljena biti.”

25.

I koliko ostavi{e ba{}a i izvora,

26.

i njiva zasijanih i dvorova divnih,

27.

i zadovoljstava koja su u radosti provodili! –

28.

tako to bi, i Mi smo to u nasljedstvo drugima ostavili –

29.

ni nebo ih ni Zemlja nisu oplakivali, i nisu po{te|eni bili,

30.

a sinove Israilove smo poni`avaju}e patnje spasili

31.

od faraona, – on je bio gord, jedan od onih koji su u zlu svaku mjeru prevr{ili –

32.

i znaju}i kakvi su, izme|u savremenika smo ih odabrali,

33.

i neka znamenja puna o~ite blagosti smo im dali

34.

A ovi, doista, govore;

35.

“Postoji samo na{a prva smrt, mi ne}emo biti o`ivljeni;

36.

pretke na{e nam dovedite, ako je istina to {to govorite!”

37.

Da li su silniji oni ili narod Tubba’ i oni prije njega? – njih smo uni{tili jer su nevjernici bili.

38.

Mi nismo stvorili nebesa i Zemlju i ono {to je izme|u njih njih da bismo se igrali.

39.

Mi smi ih stvorili sa ciljem, ali ve}ina ovih ne zna.

40.

Dan sudnji }e svima njima rok odre|eni biti,

41.

Dan kada bli`nji ne}e nimalo od koristi bli`njem biti i kada sami sebi ne}e mo}i pomo}i,

42.

mo}i }e samo oni kojima se Allah smiljuje, jer – On je, uistinu, silan i milostiv,

43.

Drvo zakkum

44.

bi}e hrana gre{niku,

45.

u trbuhu }e kao rastopljena kovina vreti,

46.

kao {to voda kada klju~a vri.

47.

“[~epajte ga i usred ognja odvucite,

48.

a zatim mu, na glavu vodu koja klju~a izljevajte!”

49.

“Oku{aj, ta ti si, uistinu, “mo}ni” i “po{tovani”,

50.

ovo je, zaista, ono u {to ste sumnjali!”

51.

A oni koji su se Allaha bojali, oni }e na sigurnu mjestu biti,

52.

usred ba{~a i izvora,

53.

u dibu i kadifu obu~eni i jedni prema drugima.

54.

Eto, tako }e biti i Mi }emo ih hurijama, krupnih o~iju, `eniti.

55.

U njima }e mo}i, bezbjedno, koju ho}e vrstu vo}a tra`iti;

56.

u njima, poslije one prve smrti, smrt vi{e ne}e okusiti i On }e ih patnje u ognju sa~uvati,

57.

blagodat }e to od Gospodara tvoga biti; to }e, zaista, biti uspjeh veliki!

58.

A Kur’an smo u~inili lahkim, na jeziku tvome, da bi oni pouku primili,

59.

zato ~ekaj, i oni }e ~ekati!