1. |
Ha-mim. |
2. |
Tako Mi Knjige jasne, |
3. |
Mi smo po~eli da je u Blagoslovljenoj no}i objavljujemo, – i Mi, doista, opominjemo |
4. |
u kojoj se svaki mudri posao rije{i |
5. |
po zapovijedi Na{oj! Mi smo, zaista, slali poslanike |
6. |
kao milost Gospodara tvoga On, uistinu, sve ~uje i sve zna -, |
7. |
Gospodara nebesa i Zemlje i onoga {to je izme|u njih – ako ~vrsto vjerujete, |
8. |
drugog boga osim Njega nema; On `ivot i smrt daje, – Gospodara va{eg i Gospodara va{ih predaka davnih! |
9. |
Ali ovi sumnjaju i zabavljaju se, |
10. |
Zato sa~ekaj dan kad }e im se ~initi da prema nebu vide vidljiv dim |
11. |
koji }e ljude prekriti. “Ovo je neizdr`ljiva patnja! |
12. |
Gospodaru na{, otkloni patnju od nas, mi }emo, sigurno, vjerovati! |
13. |
A kako }e oni pouku primiti, a ve} im je do{ao istiniti Poslanik |
14. |
od koga oni glave okre}u i govore: “Pou~eni umno poreme}eni! |
15. |
Mi }emo patnju malo-pomalo otklanjati i vi }ete se sigurno u mnogobo`a~ku vjeru vratiti; |
16. |
ali onog Dana kada ih svom silom zgrabimo, zbilja }emo ih kazniti. |
17. |
Jo{ davno prije njih Mi smo faraonov narod u isku{enje stavili, kada im je bio do{ao plemeniti poslanik: |
18. |
“Ispunite prema meni ono {to ste du`ni, o Allahovi robovi, jer ja sam vam poslanik pouzdani, |
19. |
i ne uzdi`ite se iznad Allaha, ja vam donosim dokaz o~evidni, |
20. |
i ja se obra}am i svome i va{em Gospodaru da me na kamenujete, |
21. |
a ako mi ne vjerujete, onda me na miru ostavite! |
22. |
I on pozva u pomo} Gospodara svoga: “Ovo je, doista, narod nevjerni~ki!” |
23. |
“Izvedi no}u robove Moje, za vama }e potjera po}i |
24. |
i ostavi more nek miruje, oni su vojska koja }e, zaista, potopljena biti.” |
25. |
I koliko ostavi{e ba{}a i izvora, |
26. |
i njiva zasijanih i dvorova divnih, |
27. |
i zadovoljstava koja su u radosti provodili! |
28. |
tako to bi, i Mi smo to u nasljedstvo drugima ostavili |
29. |
ni nebo ih ni Zemlja nisu oplakivali, i nisu po{te|eni bili, |
30. |
a sinove Israilove smo poni`avaju}e patnje spasili |
31. |
od faraona, – on je bio gord, jedan od onih koji su u zlu svaku mjeru prevr{ili |
32. |
i znaju}i kakvi su, izme|u savremenika smo ih odabrali, |
33. |
i neka znamenja puna o~ite blagosti smo im dali |
34. |
A ovi, doista, govore; |
35. |
“Postoji samo na{a prva smrt, mi ne}emo biti o`ivljeni; |
36. |
pretke na{e nam dovedite, ako je istina to {to govorite!” |
37. |
Da li su silniji oni ili narod Tubba i oni prije njega? njih smo uni{tili jer su nevjernici bili. |
38. |
Mi nismo stvorili nebesa i Zemlju i ono {to je izme|u njih njih da bismo se igrali. |
39. |
Mi smi ih stvorili sa ciljem, ali ve}ina ovih ne zna. |
40. |
Dan sudnji }e svima njima rok odre|eni biti, |
41. |
Dan kada bli`nji ne}e nimalo od koristi bli`njem biti i kada sami sebi ne}e mo}i pomo}i, |
42. |
mo}i }e samo oni kojima se Allah smiljuje, jer On je, uistinu, silan i milostiv, |
43. |
Drvo zakkum |
44. |
bi}e hrana gre{niku, |
45. |
u trbuhu }e kao rastopljena kovina vreti, |
46. |
kao {to voda kada klju~a vri. |
47. |
“[~epajte ga i usred ognja odvucite, |
48. |
a zatim mu, na glavu vodu koja klju~a izljevajte!” |
49. |
“Oku{aj, ta ti si, uistinu, “mo}ni” i “po{tovani”, |
50. |
ovo je, zaista, ono u {to ste sumnjali!” |
51. |
A oni koji su se Allaha bojali, oni }e na sigurnu mjestu biti, |
52. |
usred ba{~a i izvora, |
53. |
u dibu i kadifu obu~eni i jedni prema drugima. |
54. |
Eto, tako }e biti i Mi }emo ih hurijama, krupnih o~iju, `eniti. |
55. |
U njima }e mo}i, bezbjedno, koju ho}e vrstu vo}a tra`iti; |
56. |
u njima, poslije one prve smrti, smrt vi{e ne}e okusiti i On }e ih patnje u ognju sa~uvati, |
57. |
blagodat }e to od Gospodara tvoga biti; to }e, zaista, biti uspjeh veliki! |
58. |
A Kuran smo u~inili lahkim, na jeziku tvome, da bi oni pouku primili, |
59. |
zato ~ekaj, i oni }e ~ekati! |