40. Ghâfir

1.

Ha mim.

2.

Knjigu objavljuje Allah, Silni i Sveznaju}i,

3.

koji opra{ta grijehe i prima pokajanje, koji strahovitoka`njava i obilno nagra|uje; drugog boga osim Njega nema, Njemu se svevra}a.

4.

O Allahovim ajetima raspravljaju samo oni koji nevjeruju, pa neka te ne obmanjuje to {to se oni po svijetu kre}u.

5.

I Nuhov narod je prije njih poricao, a i poslije njegaoni koji su se bili protiv poslanika urotili. Svaki narod nastojao je da sedomogne svoga poslanika i trudio se da neistinom ugu{i istinu, pa sam ga Jaka`njavao, – a kakva je bila kazna Moja!

6.

I tako }e se rije~ Gospodara tvoga ispuniti da }e onikoji nisu htjeli da vjeruju – stanovnici u vatri biti.

7.

Meleki koji dr`e prijesto i oni koji su oko njegaveli~aju i hvale Gospodara svoga i vjeruju u Nj i mole se da budu opro{tenigrijesi vjernicima: “Gospodaru na{, Ti sve obuhvata{ milo{}u i znanjem; zatooprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sa~uvaj ihpatnje u vatri!

8.

Gospodaru na{, uvedi ih u edenske vrtove, koje si imobe}ao, i pretke njihove i `ene njihove i potomstvo njihovo, 0 one koji subili dobri; Ti si, uisitnu, silan i mudar.

9.

I po{tedi ih kazne zbog ru`nih djela, jer koga Ti togadana po{tedi{ kazne zbog ru`nih djela – Ti si mu se smilovao, a to }e,zaista, veliki uspjeh biti!”

10.

Onima koji nisu vjerovali doviknu}e se: “Allahovaodvratnost prema vama kad ste, pozvani da vjerujete, ostali nevjernici –bila je, doista, ve}a od va{e odvratnosti sada prema sebi.”

11.

“Gospodaru na{,” – re}i }e oni -, “dva puta si nasusmrtio i dva puta si nas o`ivio; mi priznajemo grijehe na{e, pa imaliikakva na~ina da se izi|e?”

12.

“To vam je zato {to niste vjerovali kad se pozivaloAllahu Jedinom, a vjerovali ste ako bi Mu se neko drugi smatrao jednakim!Odluka pripada jedino Allahu, uzvi{enom i velikom.”

13.

On vam pokazuje znamenja Svoja i spu{ta vam opskrbu sneba, a pouku }e prihvatiti samo onaj koji se Njemu obra}a.

14.

Klanjate se zato Allahu, iskreno Mu ispovijedaju}ivjeru – pa makar to nevjernicima bilo mrsko -,

15.

Onome najuzvi{enijem, koji svemirom vlada, koji {aljeObjavu, rije~i Svoje – kome ho}e od robova Svojih, da upozori na Dan susretame|usobnog,

16.

na Dan kad }e se oni pojaviti, kada Allahu ne}e o njimani{ta skriveno biti. “Ko }e mati vlast toga dana?” – “Allah, Jedini iSvemo}ni!”

17.

Svaki ~ovjek }e toga Dana prema zasluzi ka`njen ilinagra|en biti; toga Dana ne}e biti nepravde! Allah }e, zaista, brzoobra~unati.

18.

I upozori ih na bliski Sudnji dan kada }e srca dogrkljana doprijeti i poprije~iti se, kada nevjernici ni prisna prijatelja niposrednika ne}e imati koji }e usli{an biti.

19.

On zna poglede koji kriomice u ono {to je zabranjenogledaju, a i u ono {to grudi kriju;

20.

Allah }e po pravdi presuditi, a oni kojima se oni,pored Njega, klanjaju – ne}e ni po ~emu suditi. Allah, zaista, sve ~uje isve vidi.

21.

Za{to oni ne putuju po svijetu pa da vide kako suzavr{ili oni prije njih. Bili su od njih mo}niji i vi{e spomenika su naZemlji ostavili, ali ih je Allah, zbog grijehova njihovih, kaznio i niko ihod Allahove kazne nije odbranio.

22.

Allah ih je kaznio zato {to su poricali jasne dokazekoje su im poslanici njihovi donosili, On je, zaista, Mo}an, On strahovitoka`njava.

23.

Mi smo poslali Musaa sa znamenjima Na{im i dokazomjasnim

24.

faraonu i Hamanu i Karunu, ali su oni rekli: “^arobnjaki la`ov!”

25.

A kada im je on donio Istinu od Nas, rekli su:”Ubijajte mu{ku djecu onih koji vjeruju u ono {to on govori, a ostavljajte u`ivotu njihovu `ensku djecu!’ – Ali, lukavstva nevjernika su uvijekuzaludna.

26.

“Pustite vi meni” – re~e faraon – “da ubijem Musaa, aon neka tra`i pomo} od Gospodara svoga, jer se bojim da vam on vjeru va{u neizmjeni ili da u zemlji nered ne izazove.”

27.

Musa re~e: “Molim Gospodara svoga i Gospodara va{ega dame za{titi od svakog oholog koji ne vjeruje u Dana u kome }e se ra~unpolagati!’

28.

A jedan ~ovjek, vjernik, iz porodice faraonove, koji jekrio vjerovanje svoje re~e: “Zar da ubijete ~ovjeka zato {to govori:’Gospodar moj je Allah!’, onoga koji vam je donio jasne dokaze od Gospodarava{eg? Ako je la`ov, njegova la` }e njemu nauditi, a ako govori istinu, onda}e vas sti}i barem ne{to od onoga ~ime vam prijeti, jer Allah ne}e ukazatina pravi put onome koji u zlu pretjeruje i koji mnogo la`e.

29.

O narode moj, danas vama priprada vlast i vi ste navrhovima u zemlji, ali ko }e nas odbraniti od Allahove kazne ako nas onastigne?” A faraon re~e: “Savjetujem vam samo ono {to mislim, a na pravi put}u vas samo ja izvesti.”

30.

A onda onaj vjernik re~e: “O narode moj, bojim se da ivas ne stigne ono {to je stiglo narode koji su se protiv poslanika biliurotili,

31.

kao {to je to bilo sa Nuhovim narodom i Adom i Semudomi onima poslije njih. – A Allah nije nepravedan robovima Svojim.

32.

O narode moj, pla{im {ta }e biti s vama na Dan kadabudete jedni druge dozivali,

33.

na Dan kada budete uzmi~u}i bje`ali, kada vas od Allahane}e mo}i niko odbraniti. A onoga koga Allah u zabludi ostavi, toga ne}eniko uputiti.

34.

Jusuf vam je, jo{ davno, donio jasne dokaze, ali ste vistalno sumnjali u ono {to vam je donio. A kad je on umro, vi ste rekli:’Allah vi{e ne}e poslije njega poslati poslanika!’ Eto tako Allah ostavlja uzabludi svakoga ko u zlu pretjeruje i sumnja,

35.

one koji o Allahovim znamenjima raspravljaju, iako imnikakav dokaz nije do{ao, pa izazivaju jo{ ve}u Allahovu mr`nju i mr`njuvjernika. – Tako Allah pe~ati srce svakog oholog i nasilnog.”

36.

“O Hamane,” – re~e faraon – “sagradi mi jedan toranj nebih li stigao da staza,

37.

staza nebeskih, ne bih li se popeo do Musaova Boga, aja smatram da je on, zaista, la`ac.” I eto tako su se faraonu njegova ru`nadjela u~inila lijepim i on je bio odvra}en od pravog puta, a lukavstvofaraonovo se zavr{ilo na njegovu {tetu.

38.

I onda onaj vjernik re~e: “O narode moj, ugledajte se umene, ja }u vam na pravi put ukazati!

39.

O narode moj, `ivot na ovom svijetu samo je prolaznou`ivanje, a onaj svijet je, zaista, Ku}a vje~na.

40.

Ko u~ini zlo, bi}e prema njemu ka`njen, a ko u~inidobro – bio mu{karac ili `ena, a vjernik je -, u d`ennet }e; u njemu }eimati u obilju svega, bez ra~una.

41.

O narode moj, {ta je ovo, ja vas pozivam da vas spasim,a vi mene pozivate u vatru:

42.

pozivate me da ne vjerujem u Allaha i da prihvatimNjemu ravnim onoga o kome ba{ ni{ta ne znam, a ja vas pozivam Silnome, Onomekoji mnogo pra{ta.

43.

Nema nimalo sumnje u to da se oni kojima me pozivatene}e nikome ni na ovom ni na onom svijetu odazvati i da }emo se Allahuvratiti, i da }e mnogobo{ci stanovnici u ognju biti.

44.

Tada }ete se sigurno mojih rije~i sjetiti! A ja Allahuprepu{tam svoj slu~aj; Allah, uistinu, robove svoje vidi.”

45.

I Allah ga je sa~uvao nevolje koju su mu oni snovali, afaraonove ljude zla kob zadesi.

46.

Oni }e se ujutro i nave~e u vatri pr`iti, a kadanastupi ^as: “Uvedite faraonove ljude u patnju najte`u!”

47.

I kada se u vatri budu prepirali, pa oni koji su bilipotla~eni reknu glave{inama svojim: “Mi smo se za vama povodili, mo`ete linas makar malo vatre osloboditi?”,

48.

onda }e glave{ine re}i: “Evo nas, svi smo u njoj, jerAllah je presudio robovima Svojim.”

49.

I oni koji }e u vatri biti govori}e stra`arimad`ehennemskim: “Zamolite Gospodara svoga da nam bar jedan dan svoju patnjuubla`i!”

50.

“A zar vam poslanici va{i nisu jasne dokaze donosili? –upita}e oni. – “Jesu!” – odgovori}e. – “Molite onda vi!” – re}i }e oni. Ali}e molba onih koji nisu vjerovali uzaludna biti.

51.

Mi }emo, doista, pomo}i poslanike Na{e i vjeroike u`ivotu na ovom svijetu, a i na Dan kad se dignu svjedoci,

52.

na Dan kada krivcima pravdanja njihova ne}e od koristibiti; njih }e prokletstvo i najgore prebivali{te ~ekati.

53.

Mi smo Musau uputstvo dali i sinovima Israilovim unasljedstvo Knjigu ostavili

54.

da bude putokaz i opomena onima koji pameti budu imali.

55.

Zato ti budi strpljiv – Allahovo obe}anje je istina – imoli da ti budu opro{teni tvoji grijesi, i Gospodara svoga krajem i po~etkomdana veli~aj i hvali!

56.

Oni koji o Allahovim znamenjima raspravljaju, iako imnikakv dokaz nije do{ao, u srcima njihovim je samo oholost koja ih ne}edovesti do cilja `eljenog, zato moli od Allaha za{titu, jer On, uistinu, sve~uje i sve vidi.

57.

Stvaranje nebesa i Zemlje je sigurno ve}e negostvaranje roda ljudskog, ali ve}ina ljudi ne zna.

58.

Nisu isto slijepac i onaj koji vidi, nisu isto vjernicikoji dobra djela ~ine i zlotvori. – Kako vas malo prima pouku!

59.

Do}i }e ^as o`ivljenja, u to nema nimalo sumnje, alive}ina ljudi ne}e da vjeruje.

60.

Gospodar va{ je rekao: “Pozovite Me i zamolite, Ja }uvam se odazvati! Oni koji iz oholosti ne}e da Mi se klanjaju – u}i }e,sigurno, u d`ehennem poni`eni.”

61.

Allah vam je dao no} da se u njoj odmarate, a dan davidite. Allah je neizmjerno dobar prema ljudima, ali ve}ina ljudi ne}e dazahvaljuje.

62.

To vam je, eto, Allah, Gospodar va{, stvoritelj svega,drugog boga osim Njega nema, pa kuda se onda odme}ete?

63.

Tako su se odmetali i oni koji su Allahove dokazeporicali.

64.

Allah vam je u~inio Zemlju prebivali{tem, a nebozdanjem, i On vam obli~je daje i likove va{e ~ini lijepim, i jelima vasopskrbuljuje ukusnim. To je Allah, Gospodar va{, i neka je uzvi{en Allah,Gospodar svjetova!

65.

On je @ivi, nema boga osim Njega, zato se samo Njemuklanjajte, iskreno Mu ispovjedaju}i vjeru: “Neka je hvaljen Allah, Gospodarsvjetova!”

66.

Reci: “Meni je zabranjeno, o tome su mi do{li jasnidokazi od Gospodara moga, da se klanjam onima kojima se, pored Allahaklanjate, a nare|eno mi je da se pokorava Gospodaru svjetova.

67.

On vas stvara od zemlje, zatim od kapi sjemena, zatimod ugru{ka, zatim ~ini da se kao dojen~ad ra|ate, i da do mu`evnog dobastignete, i da starci postanete – a neki od vas umiru prije – i da dosudnjeg ~asa po`ivite kako biste mogli da shvatite.

68.

On `ivot i smrt daje! A kad ne{to odlu~i, samo rekne :”Budi! – i ono bude.”

69.

Zar ne vidi{ kako se okre}u oni koji o Allahovimdokazima raspravljaju?

70.

Oni koji pori~u Knjigu i ono {to smo poslali poposalnicima – sazna}e posljedice toga

71.

kada sa okovima o vratu i sind`irima budu vu~eni

72.

po klju~aloj vodi, a zatim u vatri pr`eni,

73.

i potom upitani: “Gdje su oni kojima ste se klanjali,

74.

a ne Allahu?” – “Izgubili su nam se iz vida”, -odgovori}e -, “ta mi se prije, u stvari, nismo nikome ni klanjali.” – Etotako Allah ostavlja u zabludi nevjernike.

75.

To vam je zato {to ste bez ikakva osnova na Zemljibahati bili i {to ste likovali.

76.

Ulazite kroz kapije d`ehennema, u njemu }ete vje~noostati, – a ru`no je prebivali{te oholih!

77.

Zato ti budi strpljiv, Allahova prijetnja }e se sigurnoobistiniti! Bilo da ti poka`emo dio onoga ~ime im Mi prijetimo, bilo da tiprije `ivot oduzmemo, Nama }e se oni vratiti.

78.

I prije tebe smo poslanike slali, o nekima od njih smoti kazivali, a o nekima ti nismo kazivali. I nijedan poslanik nije mogao dau~ini nikakvo ~udo bez Allahove volje. A kad se Allahova prijetnja ispuni,bi}e presu|eno po pravdi i tada }e nevaljali nastradati.

79.

Allah je za vas stvorio `ivotinje, da na nekima ja{ete,a da neke jedete,

80.

Vi od njih koristi imate i vi na njima za vas va`nepotrebe ostvarujete – i na njima i na la|ama vi se vozite.

81.

On vam pokazuje dokaze mo}i Svoje, pa koje od Allahovihdokaza ne priznajete?

82.

Za{to oni ne putuju po svijetu, pa da vide kako suzavr{ili oni prije njih? Oni su bili od njih mnogobrojniji i ja~i i vi{espomenika su na Zemlji ostavili, i ni{ta im nije koristilo ono {to sustekli.

83.

Kada su im poslanici njihovi jasne dokaze donosili, onisu se znanjem koje su imali di~ili, i sna{lo ih je ono ~emu su se stalnorugali.

84.

A kad bi kaznu Na{u do`ivjeli, onda bi govorili: “Mivjerujemo u Allaha, u Njega jedinog, a odri~emo se onih koje smo Njemuravnim smatrali!”

85.

Ali im vjerovanje njihovo, kada bi kaznu Na{udo`ivjeli, ne bi nimalo bilo od koristi, prema Allahovom zakonu koji jevrijedio za sve robove Njegove koji su bili i nestali, – i tada binevjernici stradali.