|
1. |
Sad. Tako Mi Kurana slavnog, |
|
2. |
doista su bahati i inad`ije oni koji ne}e da vjeruju! |
|
3. |
Koliko smo Mi naroda prije njih uni{tili. I oni su za pomo} vapili, ali je bilo kasno! |
|
4. |
Oni se ~ude {to im je jedan od njih do{ao da ih opominje, i govore nevjernici: “Ovo je ~arobnjak, la`ov! |
|
5. |
Zar on da bogove svede na Boga jednog? To je, zaista, ne{to veoma ~udno!” |
|
6. |
I oni ugledni izme|u njih krenu{e: “Idite i ostanite pri klanjanju bogovima svojim, ovima se uistinu, ne{to veliko ho}e! |
|
7. |
Za ovo nismo ~uli u vjeri predaka na{ih, ovo nije ni{ta drugo ve} namje{tena la`; |
|
8. |
za{to ba{ njemu, izme|u nas, da bude poslana Opomena?!” Ali, oni u Opomenu Moju sumnjaju zato {to kaznu Moju nisu iskusili. |
|
9. |
Zar su u njih riznice milosti Gospodara tvoga, Silnoga i Dare`ljivog? |
|
10. |
Zar oni imaju vlast na nebesima i na Zemlji i nad onim {to je izme|u njih? neka se, onda, uz ljestve popnu. |
|
11. |
oni predstavljaju neznatnu urotni~ku vojsku koja }e tamo biti pora`ena. |
|
12. |
I prije njih su narod Nuhov, i Ad, i faraon, vlasnik gra|evina ogromnih, poricali, |
|
13. |
i Semud i Lutov narod i stanovnici Ejke; oni su se protiv poslanika urotili; |
|
14. |
svi su oni poslanike u la` utjerivali i kaznu Moju zaslu`ili. |
|
15. |
A i ovi ne ~ekaju do jedan zvuk roga koji ne}e biti potrebno ponoviti, |
|
16. |
i govore: “Gospodaru na{, po`uri kazni nas, prije Danau kojem }e se ra~un polagati! |
|
17. |
Ti otrpi ono {to oni govore i sjeti se roba Na{eg Davuda, ~vrstog u vjeri, koji se uvijek Allahu obra}ao. |
|
18. |
Mi smo brda pot~inili da zajedno s njim hvale Allaha prije nego {to Sunce za|e i poslije po{to grane, |
|
19. |
a i ptice okupljene svi su oni zbog njegova hvaljena hvalu ponavljali. |
|
20. |
I u~vrstili smo carstvo njegovo i dali mu vjerovjesni{tvo i sposobnost da rasu|uje. |
|
21. |
A da li je do tebe doprla vijest o parni~arima kada su preko zida hrama pre{li, |
|
22. |
kad su Davudu upali, pa se on njih upla{io. “Ne boj se” rekli su “mi smo dvojica parni~ara, jedan drugom smo na`ao u~inili, pa nam po pravdi presudi; ne budi pristrasan, i na pravi put nas uputi. |
|
23. |
Ovaj prijatelj moj ima devedeset i devet ovaca, a ja samo jednu, i on mi re~e: Daj ti nju meni! i u prepirci me pobijedi.” |
|
24. |
“U~inio ti je, doista, krivo! re~e Davud “time {to je tra`io da tvoju ovcu doda ovcama svojim; mnogi ortaci ~ine nepravdu jedni drugima, ne ~ine jedino oni koji vjeruju i rade dobra djela; a takvih je malo.” I Davud se uvjeri da smo Mi ba{ njega na ku{nju stavili, pa oprost od Gospodara svoga zamoli, pade licem na tle i pokaja se. |
|
25. |
I Mi smo mu to oprostili, i on je, doista, blizak nama i divno prebivali{te ga ~eka. |
|
26. |
O Davude, Mi smo te namjesnikom na zemlji u~inili, zato sudi ljudima po pravdi i ne povodi se za stra{}u da te ne odvede s Allahova puta; one koji skre}u s Allahova puta ~eka te{ka patnja na onom svijetu zato {to su zaboravljali na Dan u kome }e se ra~un polagati. |
|
27. |
Mi nismo uzalud stvorili nebo i Zemlju i ono {to je izme|u njih; tako misle nevjernici, pa te{ko nevjernicima kad budu u vatri! |
|
28. |
Zar }emo postupiti s onima koji vjeruju i ~ine dobro kao s onima koji prave nered na zemlji, ili, zar }emo postupiti s onima koji se grijeha klone isto kao i s gre{nicima? |
|
29. |
Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o rije~ima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili. |
|
30. |
Mi smo Davudu poklonili Sulejmana, divan je on rob bio, i mnogo se kajao! |
|
31. |
Kad su jedne ve~eri preda nj bili izvedeni punokrvni konji koji su na tri noge stajali, a ~etvrtom jedva zemlju doticali, |
|
32. |
on re~e: “Umjesto da mislim na Gospodara svoga, ja pokazujem ljubav prema blagu!” i oni se izgubi{e iz vida. |
|
33. |
“Vratite mi ih!” i on ih po~e gladiti po nogama i vratovima. |
|
34. |
Mi smo Sulejmana u isku{enje doveli i njegovo bolesno tijelo na prijestolju zadr`ali, ali je poslije ozdravio. |
|
35. |
“Gospodaru moj”, – rekao je “oprosti mi i daruj mi vlast kakvu niko, osim mene, ne}e imati! Ti uistinu, bogato daruje{!” |
|
36. |
I Mi smo dali da mu slu`e: vjetar koji je prema zapovijedi njegovoj blago puhao onamo kuda je on htio |
|
37. |
i {ejtani, sve graditelji i gnjurci, |
|
38. |
i drugi u bukagije okovani. |
|
39. |
“Ovo je Na{ dar, pa ti oslobodi ili zadr`i, ne~e{ zbog toga odgovarati!” |
|
40. |
On je, doista, blizak Nama i ~eka ga krasno prebivali{te. |
|
41. |
I sjeti se roba Na{eg Ejjuba kada je Gospodaru svome zavapio: “[ejtan me na zlo navra}a i misli la`ne mi uliva!” |
|
42. |
“Udri nogom o zemlju, – eto hladne vode za kupanje i pi}e!” |
|
43. |
i Mi smo mu iz milosti Na{e ~eljad njegovu darovali ijo{ toliko uz njih, da bude pouka za one koji imaju pameti |
|
44. |
“I uzmi rukom svojom snop i njime udari, samo zakletvu ne prekr{i!” Mi smo znali da je on izdr`ljiv; divan je rob on bio i mnogo se kajao! |
|
45. |
I sjeti se robova Na{ih Ibrahima i Ishaka i Jakuba, sve u vjeri ~vrstih i dalekovidnih. |
|
46. |
Mi ih posebno obdarismo vrlinom jednom: da im je uvijek bio na umu onaj svijet; |
|
47. |
i oni su, zaista, u Nas od onih odabranih dobrih ljudi. |
|
48. |
I sjeti se Ismaila i Eljesea i Zu-l-Kifla, svi su oni bili dobri. |
|
49. |
Ovo je lijep spomen! A one koji se grijeha budu klonili ~eka divno prebivali{te: |
|
50. |
edenski vrtovi, ~ije }e kapije biti za njih otvorene, |
|
51. |
u kojima }e se odmarati, i raznovrsno vo}e i pi}e tra`iti. |
|
52. |
Pored njih bi}e hurije, istih godina, koje }e preda se gledati. |
|
53. |
“To je ono {to vam se obe}ava za Dan u kome }e se ra~un polagati; |
|
54. |
to }e, doista, blagodat Na{a biti, koja nikada ne}e prestajati!” |
|
55. |
Eto toliko! A one koji budu zlo ~inili ~eka najgore prebivali{te: |
|
56. |
d`ehennem, u kojem }e gorjeti; a grozne li postelje! |
|
57. |
Eto toliko! Pa neka oku{aju vodu klju~alu i kapljevinu smrdljivu |
|
58. |
i druge sli~ne ovima muke, mnogostruke. |
|
59. |
“Ova gomila }e zajedno s vama tiskaju}i se u d`ehennem u}i!” “Ne bilo im prostrano! u vatri }e oni, doista, gorjeti! |
|
60. |
“Vama ne bilo prostrano!” re}i }e oni “vi ste nam ovo pripremili, a grozna li boravi{ta! |
|
61. |
“Gospodaru na{,” re}i }e “udvostru~i patnju u vatrionima koji su nam ovo priredili! |
|
62. |
I govori}e: “Za{to ne vidimo ljude koje smo u zle ubrajali |
|
63. |
i koje smo ismijavali? Da nam se nisu iz vida izgubili?” |
|
64. |
Istina je, sigurno, da }e se stanovnici d`ehennema me|u sobom raspravljati. |
|
65. |
Reci: “Ja samo opominjem; nema boga osim Allaha, Jedinoga i Mo}nog, |
|
66. |
Gospodara nebesa i Zemlje i onoga {to je izme|u njih, Silnoga, Onoga koji pra{ta” |
|
67. |
Reci: “Ovo je vijest velika, |
|
68. |
a vi od nje glave okre}ete. |
|
69. |
Ja nisam ni{ta znao o melekima uzvi{enim kada su seprepirali |
|
70. |
meni se objavljuje samo da jasno opominjem” |
|
71. |
i kad je melekima Gospodar tvoj rekao: “Stvori}u ~ovjeka od ilova~e, |
|
72. |
pa kad mu savr{en oblik dam u `ivot u nj udahnem, vi mu se poklonite!” |
|
73. |
meleki su se, svi do posljednjeg, zajedno poklonili |
|
74. |
osim Iblisa; on se uzoholio i postao nevjernik. |
|
75. |
“O Iblisu!” rekao je On “{ta te navelo da se ne pokloni{ onome koga sam sobom stvorio? Jesi li se uzoholio ili misli{ da si uzvi{en?” |
|
76. |
“Bolji sam od njega” rekao je on “mene si stvorio od vatre a njega od ilova~e.” |
|
77. |
“E, izlazi onda iz d`enneta! re~e On “proklet da si! |
|
78. |
Moje prokletstvo }e te do Sudnjeg dana pratiti!” |
|
79. |
“Gospodaru moj! re~e on -, “daj mi vremena do dana kada }e oni o`ivljeni biti!” |
|
80. |
“Dajem ti” re~e On |
|
81. |
“do dana ve} odre|enog.” |
|
82. |
“E tako mi dostojanstva Tvoga,” re~e -, “sigurno }u ih sve na stranputicu navesti, |
|
83. |
osim Tvojih me|u njima robova iskrenih! |
|
84. |
“Istinom se kunem i istinu govorim” re~e Allah -, |
|
85. |
“sigurno }u sa svima, tobom i onima koji se budu poveliza tobom, d`ehennem napuniti! |
|
86. |
Reci: “Ne tra`im ja od vas za ovo nikakvu nagradu i ja nisam izvje{ta~en, |
|
87. |
Kuran je doista svijetu cijelom opomena! |
|
88. |
i vi }ete uskoro saznati njegovu poruku!” |
