37. As-Sâffât

1.	Tako Mi onih u redove poredanih
2.	i onih koji odvra}aju
3.	i onih koji opomenu ~itaju, –
4.	va{ Bog je, uistinu, Jedan,
5.	Gospodar nebesa i Zemlje i onoga {to je izme\|u njih i Gospodar Istoka!
6.	Mi smo nebo najbli`e vama sjajnim zvijezdama okitili
7.	i ~uvamo ga od svakog {ejtana prkosnoga
8.	da ne prislu{kuje meleke uzvi{ene; njih sa svih strana ga\|aju
9.	da ih otjeraju: njih ~eka patnja neprekidna,
10.	a onoga koji {to ugrabi stigne svjetlica blistava.
11.	Upitaj ih da li je te`e njih stvoriti ili sve ostalo {to smo stvorili? Njih stvaramo od ljepljive ilova~e.
12.	Ti se divi{ a oni se rugaju,
13.	a kada im se savjeti upu}uju oni ih ne prihvataju,
14.	i kad dokaz vide, oni jedni druge na ismijavanje podsti~u,
15.	i govore: “Ovo nije ni{ta drugo do prava ~arolija!
16.	Zar kada poumiremo i kada kosti i zemlja postanemo, zar }emo mi, zaista, biti o`ivljeni
17.	i na{i preci davni?”
18.	Reci: “Da, a bi}ete i poni`eni!”
19.	to }e biti samo glas jedan, i svi }e odjednom progledati
20.	i re}i: “Te{ko nama, ovo je Sudnji dan!
21.	Da, ovo je Dan stra{nog suda u koji vi niste vjerovali!
22.	Sakupite nevjernike i one koji su se s njima dru`ili i one kojima su se klanjali
23.	mimo Allaha, i poka`ite im put koji u d`ehennem vodi
24.	i zaustavite ih, oni }e biti pitani:
25.	“[ta vam je, za{to jedni drugima ne pomognete?”
26.	Ali, toga Dana oni }e se sasvim prepustiti
27.	i jedni drugima prebacivati:”Vi st
28.	e nas varali”
29.	“Nismo” odgovori}e -, “nego vi niste htjeli vjrovati,
30.	a nikakve vlasti nad vama nismo imali, obijestan narod ste bili
31.	i rije~ Gospodara na{eg da }emo, doista, kaznu iskusiti na nama se ispunila,
32.	a u zabludu smo vas pozivali jer smo i sami u zabludi bili.”
33.	I oni }e toga dana zajedno na muci biti,
34.	jer Mi }emo tako sa mnogobo{cima postupiti,
35.	Kad im se govorilo: “Samo je Allah Bog!” oni su se oholili
36.	i govorili: “Zar da napustimo bo`anstva na{a zbog jednog ludog pjesnika
37.	A nije tako, on Istinu donosi i tvrdi da su svi poslanici istinu donosili,
38.	a vi }ete sigurno bolnu patnju iskusiti, –
39.	kako ste radili, onako }ete ka`njeni biti!
40.	A Allahovi iskreni robovi
41.	posebnu }e opskrbu imati,
42.	razno vo}e, i bi}e po{tovani
43.	u d`ennetskim ba{~ama naslada,
44.	na divanima, jedni prema drugima,
45.	bi}e poslu`eni pi}em iz izvora koji }e stalno te}i
46.	bistrim i prijatnim onima koji budu pili,
47.	od njega ne}e glava boljeti i od njega se ne}e pamet gubiti.
48.	Pored njih }e biti one koje }e preda se gledati, o~iju prekrasnih,
49.	kao da su one jaja pokrivena.
50.	I oni }e jedan s drugim razgovarati,
51.	i jedan od njih }e re}i: “Imao sam druga jednog
52.	koji je govorio; “Zar i ti vjeruje{da }e
53.	mo, kada poumiremo i zemlja i kosti postanemo, doista, ra~un polagati?”
54.	“Ho}ete li da pogledate?”
55.	I oni }e pogledati, i toga usred d`ehennema ugledati.”Allah
56.	a mi”, – re}i }e “zamalo me nisi upropastio;
57.	da nije bilo milosti Gospodara moga, i ja bih se sada mu~io”.
58.	“A mi, je l de, vi{e ne}emo umirati?
59.	jednom smo umrli vi{e ne}emo biti mu~eni,
60.	to }e, zaista, uspjeh veliki biti!
61.	Za ovako ne{to neka se trude trudbenici!
62.	A da li je bolja ta gozba ili drvo zakkum
63.	koje smo nevjernicima kao kaznu odredili?
64.	To je drvo koje }e usred d`ehennema rasti;
65.	plod }e mu poput glava {ejtanskih biti.
66.	Oni }e se njime hraniti i trbuhe svoje njime puniti,
67.	zatim }e to s klj~alom vodom izmje{ati,
68.	a potom }e se, sigurno, opet u d`ehennem vratiti.
69.	Oni su o~eve svoje u zabludi zatekli
70.	pa i oni stopama njihovim nastavili,
71.	a i prije njih su ve}inom drevni narodi u zabludi bili,
72.	iako smo im Mi slali one koji su ih opominjali;
73.	zato pogledaj kakav je bio kraj onih koji su bili opomenuti,
74.	samo nije bilo tako s Allahovim robovima iskrenim.
75.	A kada nas je Nuh zovnuo, Mi smo se lijepo odazvali:
76.	njega i porodicu njegovu nevolje te{ke smo spasili
77.	i samo potomke njegove u `ivotu ostavili,
78.	i u nara{tajima kasnijim mu spomen sa~uvali:
79.	“Mir Nuhu od svjetova svih!”
80.	Eto tako Mi nagra\|ujemo one koji dobra djela ~ine,
81.	on je bio rob Na{, vjernik,
82.	a ostale smo poslije potopili
83.	Iste vjere kao i on bio je i Ibrahim,
84.	kad je Gospodaru svome iskrena srca do{ao,
85.	kad je ocu svome i narodu svome rekao: “^emu se to vi klanjate?
86.	zar la`na bo`anstva umjesto Allah ho}ete?
87.	i {ta o Gospodaru svjetova mislite?”
88.	I on baci pogled na zvijezde,
89.	pa re~e: “Ja }u se, evo, razboljeti!”
90.	i oni ga napusti{e, uzmaknuv{i,
91.	a on se kumirima njihovim prikrade, pa re~e: “Za{to ne jedete?
92.	[ta vam je {to ne govorite?”
93.	i kri{om im pri\|e desnom rukom ih udaraju}i,
94.	pa mu narod trkom do\|e.
95.	“Kako mo`ete da se klanjate onima koje sami kle{ete?” upita,
96.	“kad Allah stvara i vas i ono {to napravite?”
97.	Pripremite za njega loma~u” povika{e “pa ga u vatru bacite?”
98.	I htjedo{e da ga na muke stave, ali Mi njih u~inismo poni`enim.
99.	“Idem onamo gdje mi je Gospodar moj naredio”. re~e -, “On }e me kuda treba uputiti.
100.	Gospodaru moj daruj mi porod ~estit!”
101.	i Mi smo ga obradovali dje~akom blage naravi.
102.	I kad on odraste toliko da mu po~e u poslu pomagati, Ibrahim re~e: “O sinko moj, u snu sam vidio da treba da te zakoljem, pa {ta ti misli{?” “O o~e moj”, – re~e “onako kako ti se nare\|uje postupi; vidje}e{, ako Bog da, da }u sve izdr`ati.”
103.	I njih dvojica poslu{a{e, i kad ga on ~elom prema zemlji polo`i,
104.	Mi ga zovnusmo: “O Ibrahime,
105.	ti si se Objavi u snu odazvao; – a Mi ovako nagra\|ujemo one koji dobra djela ~ine, –
106.	to je, zaista, bilo pravo isku{enje!”
107.	i kurbanom velikim ga iskupismo
108.	i u nara{tajima kasnijim mu spomen sa~uvasmo:
109.	“Nek je u miru Ibrahim!
110.	Eto tako Mi nagra\|ujemo one koji dobra djela ~ine,
111.	a on je, doista, bio rob Na{, vjernik,
112.	i obradovali smo ga Ishakom, vjerovjesnikom i ~ovjekom dobrim,
113.	i blagoslovili smo i njega i Ishaka; a me\|u potomcima njihovim ima vjernika i nevjernika o~itih.
114.	I Musau i Harunu smo milost ukazali,
115.	pa i njih i narod njihov nevolje velike spasili
116.	i pomogli im da pobijede,
117.	i Knjigu im jasnu dali
118.	i obojicu na pravi put uputili
119.	i u nara{tajima kasnijim im spomen sa~uvali;
120.	“Nek su u miru Musa i Harun!”
121.	Eto tako Mi nagra\|ujemo one koji dobra djela ~ine,
122.	a njih dvojica su, uistinu, bili robovi Na{i, vjernici.
123.	I Iljas je bio poslanik.
124.	Kad on re~e narodu svome: “Zar se ne bojite?
125.	[to se Balu klanjate, a najljep{eg stvoritelja ostavljate,
126.	Allaha, Gospodara svoga i Gospodara va{ih predaka drevnih?”
127.	i oni ga la{cem nazva{e i zato }e, sigurno, u vatru svi oni biti ba~eni,
128.	samo ne}e oni Allahovi robovi koji su Mu bili odani.
129.	I sa~uvasmo mu spomen u nara{tajima kasnijim:
130.	“Nek je u miru Ilijas!”
131.	Eto tako Mi nagra\|ujemo one koji dobra djela ~ine,
132.	a on je bio rob Na{, vjernik.
133.	I Lut je bio poslanik.
134.	Mi smo njega i ~itavu njegovu porodicu spasili, –
135.	osim starice, ona je nastradala s onima koji su nastradali -,
136.	a ostale smo uni{tili,
137.	i vi pored nastambi njihovih prolazite i danju
138.	i no}u, pa za{to se ne urazumite?
139.	I Junus je bio poslanik.
140.	I on pobje`e na jednu la\|u prepunu
141.	i baci kocku i kocka na njega pade,
142.	i riba ga proguta, a bio je zaslu`io prekor,
143.	i da nije bio jedan od onih koji Allah hvale,
144.	sigurno bi ostao u utrobi njenoj do Dana kad }e svi biti o`ivljeni,
145.	i Mi ga izbacismo na jedno pusto mjesto, a on je bio bolan,
146.	i u~inismo da iznad njega izraste vrije`a jedne tikve.
147.	i poslasmo ga stotini hiljada ljudi, i vi{e,
148.	i oni povjerova{e, i njima dadosmo da do roka odre\|enog po`ive.
149.	A upitaj ih: “Zar su za Gospodara tvoga k}eri, a za njih sinovi,
150.	zar smo u njihovu prisustvu meleke kao `ene stvorili?”
151.	Eto, oni, zbog toga {to la`u, doista govore:
152.	“Allah je rodio” oni su, zaista, la`ljivci.
153.	zar je On k}eri sinovima predpostavio?
154.	[ta vam je, kako rasu\|ujete?!
155.	Za{to ne razmislite?
156.	Ili, gdje vam je dokaz o~iti?
157.	Donesite Knjigu svoju, ako istinu govorite!
158.	Mnogobo{ci izme\|u njega i d`inna srodstvo uspostavljaju, a d`inni odavno znaju da }e oni koji tako govore u vatru biti ba~eni, –
159.	hvaljen neka je Allah i daleko od onoga kako Ga oni predstavljaju!
160.	Allahovi iskreni robovi nisu za to krivi.
161.	Ali, ni vi, sa onima kojima se klanjate,
162.	ne mo`ete o njima nikoga u zabludu zavesti,
163.	mo`ete samo onoga koji }e ionako u vatri gorjeti.
164.	“Svakome od nas mjesto je odre\|eno,
165.	mi smo u redove poredani,
166.	i samo Njega hvalimo!”
167.	A oni su sigurno govorili:
168.	“Da smo mi Knjigu imali kao {to su je imali narodi prija{nji,
169.	sigurno bismo bili Allahovi robovi iskreni!”
170.	Ali u Kuran ne htjedo{e da povjeruju, i zna}e oni!
171.	A rije~ Na{a je davno re~ena o robovima Na{im, o poslanicima:
172.	“Oni }e biti, doista, potpomognuti
173.	i vojska Na{a }e zacijelo pobijediti!
174.	Zato se okreni od njih za neko vrijeme
175.	i posmatraj ih, i oni }e posmatrati!
176.	Zar oni kaznu Na{u da po`uruju?
177.	Kad ih ona stigne, zlo }e jutro osvanuti onima koji su bili opomenuti!
178.	Zato se okreni od njih za neko vrijeme
179.	i posmatraj, i oni }e posmatrati!
180.	Veli~anstven je Gospodar tvoj, Dostojanstveni, i daleko od onoga kako ga predstavljaju oni!
181.	i mir poslanicima
182.	i hvaljen neka je Allah, Gospodar svjetova!