36. Yâ-­Sîn

1.

Ja Sin.

2.

Tako Mi Kurana mudrog,

3.

ti si, uistinu, poslanik,

4.

na pravom putu,

5.

po objavi Silnoga i Samilosnoga,

6.

da opominje{ narod ~iji preci nisu bili opominjani, pa je ravnodu{an!

7.

O ve}ini njih se ve} obistinila Rije~ – zato oni ne}e vjerovati.

8.

Mi smo u~inili da budu kao oni za ~ije smo vratove sind`ire stavili sve do podbradaka, – zato su oni glava uzdignutih,

9.

i kao oni ispred kojih i iza kojih smo pregradu metnuli i na o~i im koprenu stavili, – zato oni ne vide,

10.

i njima je svejedno opominjao ih ti ili ne opominjao, oni ne}e vjerovati.

11.

Tvoja opomena }e koristit samo onome koji Kuran slijedi i Milostivoga se boji, iako ga ne vidi; njega obraduj oprostom i nagradom lijepom!

12.

Mi }emo, zaista, mrtve o`ivjeti i Mi smo zapisali ono {to su uradili i djela koja su iza sebe ostavili; sve smo Mi to u Knjizi jasno pobrojali.

13.

Navedite im kao pouku stanovnike jednog grada kad su im do{li poslanici;

14.

kad im Mi poslasmo dvojicu, ali im oni ne povjerova{e,i poja~asmo tre}im, pa reko{e: “Mi smo vama poslani!”

15.

“Vi ste ljudi kao i mi” oni odgovori{e -, “Milostivi nije objavio ni{ta, vi neistinu govorite!”

16.

“Gospodar na{ zna da smo, doista, vama poslani” – reko{e oni –

17.

“i du`ni smo samo da jasno obznanimo.”

18.

Oni reko{e: “Mi slutimo da nam nesre}u donosite; ako se ne okanite, kamenova}emo vas i sti}i }e vas, zaista, bolna patnja oko nas.”

19.

“Uzrok va{e nesre}e je s vama!” – reko{e oni. “Zar zato {to ste opomenuti? Ta vi ste narod koji svaku granicu zla prelazi.”

20.

I s kraja grada `urno do|e jedan ~ovjek i re~e: “O narode moj, slijedi one koji su poslani,

21.

slijedite one koji od vas ne tra`e nikakvu nagradu, a na pravom su putu!

22.

Za{to da se ne klanjam Onome koji me je stvorio, a Njemu }ete se vratiti?

23.

Za{to da prihvatam druge bogove mimo Njega? Ako Milostivi ho}e da me sna|e neko zlo, njihovo posredovanje ne}e mi biti ni od kakve koristi i oni me ne}e mo}i spasiti,

24.

a ja bih tada bio u pravj zabludi;

25.

ja vjerujem u Gospodara va{eg, ~ujte mene!’

26.

I re}i }e se: “U|ite u d`ennet!’ – a oni }e re}i: “Kamo sre}e da narod moj zna

27.

za{to mi je Gospodar moj oprostio i lijep mi prijem priredio!’

28.

I protiv naroda njegova, poslije njega, Mi nismo vojsku s neba poslali, niti smo to ikada ~inili.

29.

samo bi se ~uo jedan u`asan krik, i oni bi odjednom svi pomrli.

30.

O kako su ljudi jadni! Nijedan poslanik im nije do{ao, a da mu se nisu narugali.

31.

Kako oni ne znaju koliko smo prije njih naroda uni{tili od kojih im se niko vratio nije,

32.

a svi oni bi}e zajedno pred Nas dovedeni.

33.

Dokaz im je mrtva zemlja: Mi joj `ivot dajemo i iz nje ni~e `ito koje oni jedu;

34.

Mi po njoj stvaramo ba{~e, palmike i vinograde, i ~inimo da iz nje izvori izviru, –

35.

da oni jedu plodove njihove i od onoga {to ruke njegove privrijede, pa za{to ne}e da budu zahvalni?

36.

Neka je hvaljen Onaj koji u svemu stvara pol: u onome {to iz zemlje ni~e, u njima samima, i u onome {to oni ne znaju!

37.

I no} im je dokaz: Mi uklanjamo dnevnu svjetlost i oni ostaju u mraku.

38.

I Sunce se kre}e do svoje odre|ene granice, to je odredba Silnoga i Sveznaju}eg.

39.

I Mjesecu smo odredili polo`aj; i on se uvijek ponovo kre}e kao stari savijeni palmin prut.

40.

Nit’ Sunce mo`e Mjesec dosti}i nit’ no} dan presti}i, svi oni u svemiru plove.

41.

Dokaz im je i to {to potomke njihove u la|ama krcatim prevozimo

42.

i {to za njih, sli~ne njima, stvaramo one na kojima se voze.

43.

I ako `elimo, Mi ih potopimo, i ne}e im spasa biti, ne}e se izbaviti,

44.

osim ako im se ne smilujemo, da bi do roka odre|enog u`ivali.

45.

A kad im se rekne: “Bojte se onoga {to se prije vas dogodilo i onoga {to vas ~eka da biste pomilovani bili…”

46.

I ne do|e im ni jedan dokaz od Gospodara njihova kojem oni le|a ne okrenu.

47.

A kad im se ka`e: “Udjeljujte od onoga {to vam Allah daje”, – onda nevjernici govore vjernicima: “Zar da hranimo onoga koga je Allah, da je htio, mogao nahraniti? Vi ste, uistinu, u pravoj zabludi!’

48.

I govore: “Kad }e ve} jednom ta prijetnja, ako istinu govorite?”

49.

A ne ~ekaju drugo do stra{an glas koji }e ih, dok se budu jedni s drugima prepirali, obuzeti,

50.

pa ne}e mo}i ni{ta oporu~iti, niti se ~eljadi svojoj vratiti.

51.

I puhnu}e se u rog, pa }e oni iz grobova prema Gospodaru svome pohrliti,

52.

govore}i: “Te{ko nama! Ko nas iz na{ih grobova o`ivi?” – “Eto ostvaruje se prijetnja Milostivog, poslanici su istinu govorili!’

53.

Bi}e to samo jedan glas i oni }e se svi pred Nama obreti.

54.

Danas se ne}e nikome nepravda u~initi i vi }ete, prema onom kako ste radili, nagra|eni biti.

55.

stanovnici d`enneta u`iva}e toga dana u blagodatima veseli i radosni,

56.

oni i `ene njihove bi}e u hladovini na ukra{enim divanima naslonjeni,

57.

u njemu }e imati vo}a, i ono {to budu `eljeli.

58.

“Mir vama!” – bi}e rije~i Gospodara Milostivog -,

59.

“a vi, o gre{nici, danas se odvojite!”

60.

O sinovi Ademovi, zar vam nisam naredio: “Ne klanjajte se {ejtanu on vam je neprijatelj otvoreni,

61.

ve} se klanjate Meni; to je put pravi

62.

On je mnoge od vas u zabulu odveo, kako niste pameti imali?!

63.

Ovo je d`ehennem kojim vam se prijetilo,

64.

pr`ite se sada u njemu zato {to niste vjerovali!’

65.

Danas }emo im usta zape~atiti, njihove ruke }e Nam govoriti, a noga njihove }e o onom {to su radili svjedo~iti.

66.

Da smo htjeli, mogli smo ih vida njihova li{iti, pa kad bi na put po{li, kako bi vidjeli?

67.

A da smo htjeli, mogli smo ih na mjestu na kome su zgrije{ili u ne{to pretvoriti, pa ne bi mogli nikuda oti}i niti se vratiti.

68.

Onome kome dug `ivot damo, Mi mu izgled nagore izmjenimo. Zar oni ne razumiju?

69.

Mi poslanika nismo pjesni{tvu u~ili, to mu ne prili~i. Ovo je samo pouka – Kur’an jasni,

70.

da opominje onoga ko ima pameti, i da zaslu`e kaznu nevjernici.

71.

Kako one ne vide da Mi samo zbog njih stoku stvaramo i da oni njome raspola`u kao vlasnici!

72.

i da smo im dali da se njome slu`e – na nekim ja{u, a nekima se hrane,

73.

i drugih koristi od nje imaju, i mlijeko, pa za{to nisu zahvalni,76.

74.

ve} pored Allah druge bogove prihvataju u nadi da }e im oni na pomo}i biti;

75.

oni im, me|utim, ne}e mo}i pomo}i, a oni su njima poslu{na vojska.

76.

I nek te ne `aloste rije~i njihove; Mi, doista, znamo i ono {to kriju i ono {to pokazuju.

77.

Kako ~ovjek ne vidi da ga Mi od kapi sjemena stvaramo, i opet je otvoreni protivnik,

78.

i Nama navodi primjer, a zaboravlja kako je stvoren, i govori: “Ko }e o`ivjeti kosti, kad budu truke?”

79.

Reci: “O`ivje}e ih Onaj koji ih je prvi put stvorio; On dobro zna sve {to je stvorio,

80.

Onaj koji vam iz zelenog drve}a vatru stvara i vi njome potpaljujete.”

81.

Zar Onaj koji je stvorio nebesa i Zemlju nije kadar da stvori njima sli~ne? Jeste, On sve stvara i On je sveznaju}i;

82.

83. i zaista On mo`e, kada ne{to ho}e, samo za to rekne: “Budi!” i ono bude.

83.

Pa neka je hvaljen Onaj u ~ijoj je ruci vlast nad svim, Njemu }ete se vratiti!