|
1. |
Elif-lam-mim. |
|
2. |
Knjigu objavljuje, u to nema sumnje, Gospodar svjetova, |
|
3. |
a oni govore: “On je izmi{lja!” Ne, ona je istina od Gospodara tvoga da opominje{ narod kojemu prije tebe nije do{ao niko da ga opominje, da bi i{ao pravim putem. |
|
4. |
Allah je nebesa i Zemlju i ono {to je izme|u njih u {est vremenskih razdoblja stvorio, a onda svemirom zagospodario; vi, osim Njega, ni za{titinika ni posrednika nemate, pa za{to se ne urazumite? |
|
5. |
On upravlja svima, od neba do Zemlje, a onda se sve to Njemu vra}a u danu koji, prema va{em ra~unanju vremena, hiljadu godina traje. |
|
6. |
To je onaj koji zna i nevidljivi i vidljivi svijet, Silni i Milostivi. |
|
7. |
koji sve savr{eno stvara, koji je prvog ~ovjeka stvorio od ilova~e |
|
8. |
a potomstvo njegovo stvara od kapi hude teku}ine, |
|
9. |
zatim mu savr{eno udove obli~i i `ivot mu udahne, – i On vam i sluh i vid i pameti daje -, a kako vi malo zahvaljujete! |
|
10. |
Oni govore: “Zar }emo, kad nestanemo pod zemljom, ponovo stvoreni biti?” Oni ne vjeruju da pred Gospodara svoga izi}i. |
|
11. |
Reci: “Melek smrti, koji vam je za to odre|en, du{e }e vam uzeti, a poslije }ete se Gospodaru svome vratiti.” |
|
12. |
A da ti je vidjeti gre{nike kako }e, oborenih glava pred Gospodarom svojim, re}i: “Gospodaru na{, vidjeli smo i ~uli smo, pa nas povrati da dobra djela ~inimo, mi, doista, ~vrsto vjerujemo! |
|
13. |
A kad bismo htjeli, svakog ~ovjeka bismo na pravi put uputili, ali Ja sam ve} istinu rekao: “Napuni}u, zaista, d`ehennem d`innovima i ljudima zajedno! |
|
14. |
Pa trpite zato {to ste zaboravljali da }ete ovaj dan do`ivjeti, – i Mi }emo vas zaboraviti -, i vje~nu patnju trpite zbog onoga {to ste radili. |
|
15. |
U Na{e rije~i vjeruju samo oni koji, kad se njima opomenu, licem na tle padaju, i koji Gospodara svoga veli~aju i hvale i koji se ne ohole. |
|
16. |
Bokovi njihovi se postelja li{avaju i oni se Gospodaru svome iz straha i `elje klanjaju, a dio onog {to im Mi dajemo udjeljuju. |
|
17. |
I niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono {to su ~inili, skrivene radosti ~ekaju. |
|
18. |
Zar da vjerniku bude isto kao gre{niku? Ne, njima ne}e biti isto: |
|
19. |
one koji su vjerovali i dobra djela ~inili ~ekaju d`ennetske ba{~e u kojima }e boraviti, kao nagrada za ono {to su radili; |
|
20. |
a one koji nisu vjerovali ~eka vatra u kojoj }e prebivati; kad god poku{aju da iz nje izi|u, bi}e u nju vra}eni i bi}e im re~eno: “Trpite kaznu u vatri koju ste poricali.” |
|
21. |
I Mi }emo u~initi da bla`u kaznu iskuse, prije one najve}e, ne bi li se pokajali. |
|
22. |
A ima li nepravednijeg od onoga koji, opomenut rije~ima Gospodara svoga, njima le|a okrene? Mi }emo, zaista, kazniti zlikovce! |
|
23. |
Musau smo Mi Knjigu dali ne sumnjaj nimalo u to da je on nije primio i putokazom je sinovima Israilovim u~inili. |
|
24. |
Izme|u njih smo Mi vo|e odre|ivali i oni su, odazivaju}i se zapovijedi Na{oj, na pravi put upu}ivali, jer su strpljivi bili i u dokaze Na{e ~vrsto vjerovali. |
|
25. |
Gospodar tvoj }e me|u njima na Sudnjem danu presuditi u onome oko ~ega su se razilazili. |
|
26. |
Zar ovima nije jasno koliko smo Mi prije njih naroda uni{tili, po ~ijim oni nastambama hodaju? To su, zaista, dokazi, pa za{to ne}e da ~uju? |
|
27. |
Kako oni ne vide da Mi gonimo ki{u u ogoljelu zemlju, i ~inimo da, uz pomo} njenu, ni~e rastinje kojim se hrani stoka njihova, a i oni sami pa za{to ne}e da vide?! |
|
28. |
I oni govore: “Kad }e ve} jednom ta pobjeda, ako istinu govorite?” |
|
29. |
Reci: “Na Sudnjem danu, kada nevjernicima ne}e nikakokoristiti to {to }e tada vjerovati i kad im se nimalo vremena ne}e dati. |
|
30. |
Zato se ti okreni od njih i ~ekaj, i oni doista ~ekaju! |
