1. |
Ta-sin. Ovo su ajeti Kurana i Knjige jasne, |
2. |
upute i radosne vijesti onima koji vjeruju, |
3. |
koji molitvu obavljaju i milostinju udjeljuju i koji u onaj svijet ~vrsto vjeruju. |
4. |
Onima koji u onaj svijet ne vjeruju Mi prikazujemo kao lijepe postupke njihove zato oni lutaju; |
5. |
njih ~eka zla kob, a na onom svijetu }e biti posve izgubljeni, |
6. |
a ti, zaista, prima{ Kurana od Mudroga i Sveznaju}eg! |
7. |
Kada Musa re~e ~eljadi svojoj: “Vidio sam vatru, donije}u vam otuda vijest kakvu ili }u vam donijeti ragorjelu glavnju da biste se ogrijali”, |
8. |
neko ga, kada joj se pribli`i, zovnu: “Neka su blagoslovljeni oni koji se nalaze na mjestu na kojem je vatra i oni oko nje, i neka je hvaljen Allah, Gospodar svjetova! |
9. |
O Musa, Ja sam Allah, Silni i Mudri! |
10. |
Baci svoj {tap!” Pa kad ga vidje da se, kao da je hitra zmija, kre}e, on uzma~e i ne vrati se. “O Musa, ne boj se! Poslanici se kod Mene ne treba ni~ega da boje; |
11. |
a onome koji grijeh po~ini, a onda zlo dobrim djelom zamijeni Ja }u, uistinu, oprostiti i samilostan biti. |
12. |
Uvuci ruku svoju u njedra svoja, pojavi}e se bijela, ali ne}e biti bolesna, – bi}e to jedno od devet ~uda faraonu i narodu njegovu; oni su, doista, narod nevjerni~ki. |
13. |
I kad im o~ito do|o{e znamenja Na{a, oni reko{e: “Ovo je prava ~arolija! |
14. |
I oni ih, nepravedni i oholi, poreko{e, ali su u sebi vjerovali da su istinita, pa pogledaj kako su skon~ali smutljivci. |
15. |
Davudu i Sulejmanu smo znanje dali i oni su govorili: “Hvala Allahu koji nas je odlikovao iznad mnogih vjernika, robova Svojih! |
16. |
I Sulejman naslijedi Davuda i re~e: “O ljudi, dato nam je da razumijemo pti~je glasove i sva{ta nam je dato; ovo je, zaista, prava blagodat!” |
17. |
I skupi{e se Sulejmanu vojske njegove, d`innovi i ljudi i ptice, sve ~eta do ~ete, postrojeni, |
18. |
i kad stigo{e do mravlje doline, jedan mrav re~e: “O mravi, ulazite u stanove svoje da vas ne izgazi Sulejman i vojske njegove, a da to i ne primjetite!” |
19. |
I on se nasmija glasno rije~ima njegovim i re~e: “Gospodaru moj, omogu}i mi da budem zahvalan na blagodati tvojoj, koju si ukazao meni i roditeljima mojim, i da ~inim dobra djela na zadovoljastvo tvoje, i uvedi me, milo{}u Svojom, me|u dobre robove Svoje!” |
20. |
I on izvr{i smotru ptica, pa re~e: “Za{to ne vidim pupavca, da nije odsutan? |
21. |
Ako mi ne donese valjano opravdanje, te{kom }u ga kaznom kazniti ili }u ga zaklati! |
22. |
I ne potraj dugo, a on do|e, pa re~e: “Doznao sam ono {to ti ne zna{, iz Sabe ti donosim pouzdanu vijest. |
23. |
Vidio sam da jedna `ena njima vlada i da joj je svega i sva~ega dato, a ima i prijesto veli~anstveni: |
24. |
vidio sam da se i ona i narod njezin Suncu klanjaju, a ne Allahu, – {ejtan im je prikazao lijepim postupke njihove i od pravog puta ih odvratio, te oni ne umiju da na|u pravi put |
25. |
pa da se klanju Allahu, koji izvodi ono {to je skriveno na nebesima i u Zemlji i koji zna ono {to krijete i ono {to na javu iznosite. |
26. |
Allah je, nema boga osim Njega, Gospodar svega {to postoji!” |
27. |
“Vidje}emo” re~e Sulejman “da li govori{ istinu ili ne. |
28. |
Odnesi ovo moje pismo pa im ga baci, a onda se od njih malo izmakni i pogledaj {ta }e jedni drugima re}i!” |
29. |
“O velika{i”, – re~e ona “meni je dostavljeno jedno po{tovanje vrijedno pismo |
30. |
Od Sulejmana i galsi; U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog! |
31. |
Ne pravite se ve}im od mene i do|ite da mi se pokorite! |
32. |
“O velika{i” re~e ona “savjetujte mi {ta treba da u ovom da uradim, ja bez vas ne}u ni{ta da odlu~im! |
33. |
“Mi smo vrlo jaki i hrabri” reko{e oni “a ti se pita{! Pa, gledaj {ta }e{ narediti!” |
34. |
“Kad carevi osvoje neki grad” re~e ona “oni ga razore, a ugledne stanovnike njegove u~ine poni`enim; eto, tako oni rade. |
35. |
Posla}u im jedan dar i vidje}u sa ~ime }e se izaslanici vratiti”. |
36. |
I kad on pred Sulejmana izi|e, ovaj mu re~e; “Zar da blagom mene pridobijete? ono {to je Allah meni dao bolje je od onoga {to je dao vama. Vi se onome {to vam se daruje radujete! |
37. |
Vrati se njima! Mi }emo im dovesti vojske kojima se ne}e mo}i oduprijeti i istjera}emo ih iz Sabe poni`ene i pokorene”. |
38. |
“O dostojanstvenici, ko }e mi od vas donijeti njezin prijesto prije nego {to oni do|u da mi se pokore?” |
39. |
“Ja }e ti ga donijeti” re~e Ifrit, jedan od d`innova “prije nego iz ove sjednice svoje ustane{, ja sam za to sna`an i pouzdan”. |
40. |
“A ja }u ti ga donijeti” re~e onaj koji je u~io iz Knjige “prije nego {to okom trepne{“. I kad Sulejman vidje da je prijesto ve} pored njega postavljen, uzviknu; “Ovo je blagodat Gospodara moga koji me isku{ava da li }u zahvalan ili nezahvalan biti. A ko je zahvalan u svoju je korist zahvalan, a ko je nezahvalan pa, Gospodar moj je neovisan i plemenit. |
41. |
Promijenite izgled njezina prijestolja da vidimo ho}e li ga ili ne}e prepoznati! |
42. |
I kad ona do|e, bi joj re~eno; “Je li ovakav prijesto tvoj” “Kao da je on!” uzviknu ona. “A nama je prije nego njoj dato znanje, i mi smo muslimani”. |
43. |
a da nije ispravno vjerovala, nju su omeli oni kojima se ona, mimo Allah klanjala, jer je ona narodu nevjerni~kom pripadala. |
44. |
“U|i u dvoranu!; – bi joj re~eno. I kad ona pogleda, pomisli da je duboka voda, pa zadi`e haljinu uz noge svoje. “Ova je dvoran ugla~anim staklom poplo~ana!” re~e on. “Gospodaru moj”, – uzviknu ona “ja sam se prema sebi ogrije{ila i u dru{tvu sa Sulejmanom predajem se Allahu Gospodaru svjetova! |
45. |
A Semudu smo poslali brata njihova Saliha da se klanjaju jedino Allahu a oni se podijeli{e u dvije skupine koje su se me|usobno prepirale. |
46. |
“O narode moj,” govorio im je on “za{to tra`ite da vas stigne kazna prije nego {to se pokajete/ Za{to od Allah ne tra`ite oprosta, da bi vam se ukazala milost?” |
47. |
“Mi smatramo r|avim predznakom tebe i one koji su s tobom! reko{e oni. “Od Allaha vam je i dobro i zlo” re~e on -, “vi ste narod koji je stavljen u isku{enje.” |
48. |
U gradu je bilo devet osoba koje su ne red nego nered ~inile. |
49. |
“Zakunite se najte`om zakletvom: – reko{e “da }emo no}u njega i porodicu njegovu ubiti, a onda njegovom najbli`em krvnom srodniku re}i: Mi nismo prisustovali pogibiji porodice njegove, mi, zaista, istinu govorimo.” |
50. |
I smi{ljali su spletke, ali Mi smo ih kazmnili onda kad se nisu nadali, |
51. |
pa pogledaj kakva je bila posljedica spletkarenja njihova: uni{tili smo sve i njih i narod njihov, |
52. |
eno ku}a njihovih, puste su zbog nepravde koju su ~inili to je zaista pouka narodu koji zna -, |
53. |
a spasili smo one koji su vjerovali i koji su se grijeha klonili. |
54. |
I Luta, kada re~e narodu svome: “Za{to ~inite razvrat nao~igled jedni drugih? |
55. |
Zar zbilja sa str{}u op}ite sa mu{karcima umjesto sa `enama? Vi ste, uistinu, bezumnici.” |
56. |
A odgovor naroda njegova je glasio: “Istjerajte Lutovu porodicu iz grada va{eg, oni su ljudi-~istunci! |
57. |
I Mi smo spasili njega i porodicu njegovu, sve osim `ene njegove. Mi smo odredili da ona ostane s onima koji }e kaznu iskusiti, |
58. |
i pustili smo na njih ki{u, a stra{ne li ki{e za one koji su bili opomenuti! |
59. |
Reci: “Hvala Allahu i mir robovima Njegovim koje je On odabrao!” [ta je bolje: Allah ili oni koje Njemu ravnim smatraju, |
60. |
Onaj koji je nebesa i Zemlju stvorio i koji vam spu{ta s neba ki{u pomo}u koje Mi dajemo da ozelene ba{~e prekrasne, – nemogu}e je da vi u~inite da izraste drve}e njihovo. Zar pored Allaha postoji drugi bog? Ne postoji, ali su oni narod koji druge s Njim izjedna~uje; |
61. |
Onaj koji je Zemlju prebivali{tem u~inio i kroz nju rijeke proveo i na njoj brda nepomi~na postavio i dva mora pregradio. Zar pored Allaha postoji drugi bog? ne postoji, nego ve}ina njih u neznanju `ivi; |
62. |
Onaj koji se nevoljniku, kad mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja i koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja. Zar pored Allaha postoji drugi bog? Kako nikako pouku vi da primite! |
63. |
Onaj koji vam u tminama, na kopnu i na moru, put pokazuje i koji vjetrove kao radosnu vijest ispred milosti Svoje {alje. Zar pored Allah postoji drugi bog? Kako je Allah visoko iznad onih koji druge Njemu ravnim smatraju! |
64. |
Onaj koji sve iz ni~ega stvara, koji }e zatim to ponovo u~initi, i koji vam opskrbu s neba i iz zemlje daje. Zar pored Allaha postoji drugi bog? Reci: “Doka`ite, ako istinu govorite! |
65. |
Reci: “Niko, osim Allah, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna {to }e se dogoditi; i oni ne znaju kada }e o`ivljeni biti. |
66. |
Zar oni o onom svijetu da {to znaju! Ni{ta! oni u nj sumnjaju, oni su slijepi prema njemu.” |
67. |
Nevjernici g ovore: “Zar }emo, kada postanemo zemlje, i mi i preci na{i, zaista, biti o`ivljeni? |
68. |
Ovim nam se ve} oda70. vno prijeti, i nama i precima na{im, a ovo su samo izmi{ljotine naroda drevnih.” |
69. |
Reci: “Putujte po svijetu i vidite kako su zavr{ili gre{nici! |
70. |
I ne `alosti se zbog njih i neka ti nije u du{i te{ko zbog spletki njihovih. |
71. |
“Kad }e se ve} jednom obistiniti ta prijetnja, ako istinu govorite?” pitaju oni. |
72. |
Reci; “Sti}i }e vas sigurno ne{to od onoga {to po`urujete!” |
73. |
A Gospodar tvoj je neizmjerno dobar ljudima, ali ve}ina njih nije zahvalna. |
74. |
Gospodar tvoj dobro zna ono {to grudi njihove taje i ono {to oni na javu iznose. |
75. |
Nema ni~eg skrivenog ni na nebu ni na Zemlji, a da nije u Knjizi jasnoj. |
76. |
Ovaj Kuran sinovima Israilovim kazuje najvi{e o onome u ~emu se oni razilaze |
77. |
i on je, uistinu, putokaz i milost svakom onom koji vjeruje. |
78. |
Gospodar tvoj }e im po pravdi Svojoj presuditi; On je Silni i Sveznaju}i, |
79. |
zato se pouzdaj u Allaha, jer ti, doista, slijedi{ pravu istinu! |
80. |
Ti ne mo`e{ mrtve dozvati ni gluhe dovikati kada se le|ima okrenu, |
81. |
niti mo`e{ slijepe od zablude njihove odvratiti; mo`e{ jedino dozvati one koji u rije~i Na{e vjeruju, oni }e se odazvati. |
82. |
I kad do|e vrijeme da oni budu ka`njeni, Mi }emo u~initi da iz zemlje izi|e jedna `ivotinja koja }e im re}i da ljudi u dokaze Na{e nisu uvjereni. |
83. |
A na Dan kada od svakog naroda sakupimo gomilu onih koji su dokaze Na{e poricali oni }e biti zadr`ani |
84. |
i kad do|u, On }e upitati: “Jeste li vi dokaze Moje poricali ne razmi{ljaju}i o njima, ili, {ta ste to radili?” |
85. |
I njih }e sti}i kazna zato {to su mnogobo{ci bili, pa ne}e mo}i ni rije~ izustiti. |
86. |
Zar nisu vidjeli da smo u~inili no} da u njoj otpo~inu, a dan vidnim? to su, zaista, dokazi za narod koji vjeruje. |
87. |
A na Dan kad se u rog puhne pa se smrtno istrave i oni na nebesima i oni na Zemlji, izuzev onih koje Allah po{tedi, svi }e Mu ponizno do}i. |
88. |
Ti vidi{ planine i misli{ da su nepomi~ne, a one promi~u kao {to promi~u oblaci to je Allahovo djelo koji je sve savr{eno stvorio; On, doista, zna ono {to radite. |
89. |
Ko u~ini dobro djelo, dobi}e veliku nagradu za njega i bi}e straha na Sudnjem danu po{te|en; |
90. |
a oni koji budu zlo ~inili, u vatru }e naglava~ke biti gurnuti. “Zar se ve} ka`njavate za ono {to ste radili?” |
91. |
Ja sam primio zapovijest da se klanjam jedino Gospodaru ovoga grada, koji je On u~inio svetim a njemu sve pripada i nare|eno mi je da budem poslu{an |
92. |
i da Kuran kazujem; onaj ko bude i{ao pravim putem, na pravom putu je za svoje dobro; a onome ko je u zabludi; ti reci: “Ja samo opominjem.” |
93. |
I reci; “Hvala Allahu, On }e vam znamenja Svoja pokazati, pa }ete ih vi poznati! A Gospodar tvoj motri na ono {to radite. |