|
1. |
Ta-sin-mim. |
|
2. |
Ovo su ajeti Knjige jasne! |
|
3. |
Zar }e{ ti sebe uni{titi zato {to ovi ne}e da postanu vjernici? |
|
4. |
Kad bismo htjeli, Mi bismo im s neba jedan znak poslali pred kojim bi oni {ije svoje sagnuli. |
|
5. |
I njima ne do|e nijedna nova opomena od Milostivoga, a da se od nje ne okrenu. |
|
6. |
Oni pori~u, – pa, sti}i }e ih sigurno posljedice onoga ~emu se izruguju. |
|
7. |
Zar oni ne vide kako ~inimo da iz zemlje ni~e svakovrsno bilje plemenito? |
|
8. |
To je, doista, dokaz, ali ve}ina njih ne vjeruje, |
|
9. |
a Gospodar tvoj je, zaista, silan i milostiv. |
|
10. |
A kad je Gospodar tvoj Musaa zovnuo: “Idi narodu koji se prema sebi ogrije{io, |
|
11. |
narodu faraonovu, ne bi li se Allaha pobojao”, – |
|
12. |
on je rekao: “”Gospodaru moj, bojim se da me oni u la` ne utjeraju, |
|
13. |
da mi ne postane te{ko u du{i i da mi se jezik ne saplete; zato podaj poslanstvo i Harunu, |
|
14. |
a ja sam njima i odgovoran, pa se pla{im da me ne ubiju”. |
|
15. |
“Ne}e!” re~e On. “Idite obojica sa dokazima Na{im, Mi }emo s vama biti i slu{ati. |
|
16. |
Oti|ite faraonu i recite: ,Mi smo poslanici Gospodara svjetova, |
|
17. |
dopusti da sinovi Israilovi po|u s nama!” |
|
18. |
“Zar te me|u nama nismo gojili dok si dijete bio i zar me|u nama tolike godine `ivota svoga nisi proveo?” re~e faraon |
|
19. |
“i uradio si nedjelo koje si uradio i jo{ si nezahvalnik?” |
|
20. |
“Ja sam onda ono uradio nehotice” re~e, |
|
21. |
“a od vas sam pobjegao zato {to sam se vas bojao, pa mi je Gospodar moj mudrost darovao i poslanikom me u~inio. |
|
22. |
A dobro~instvo koje mi prebacuje{ – da nije to {to si sinove Israilove robljem u~inio?” |
|
23. |
“A ko je Gospodar svjetova?” upita faraon. |
|
24. |
“Gospodar nebesa i Zemlje i onoga {to je izme|u njih, ako vjerujete” odgovori on. |
|
25. |
“^ujete li ?” re~e onima oko sebe faraon. |
|
26. |
“Gospodar va{ i Gospodar va{ih davnih predaka” re~e Musa. |
|
27. |
“Poslanik koji vam je poslan, uistinu, je lud” re~e faraon. |
|
28. |
“Gospodar istoka i zapada i onoga {to je izme|u njih, ako pameti imate” re~e Musa. |
|
29. |
A faraon re~e: “Ako bude{ kao boga nekog drugog osim mene priznavao, sigurno }u te u tamnicu baciti!” |
|
30. |
“Zar i onda kad ti budem o~igledan dokaz donio?” upita on. |
|
31. |
“Pa daj ga, ako isitnu govori{!” re~e faraon. |
|
32. |
I Musa baci {tap svoj, kad on zmija prava, |
|
33. |
a onda izvadi ruku iz njedara, kad ona, onima koji su gledali bijela. |
|
34. |
“Ovaj je zaista vje{t ~arobnjak: – re~e glave{inama oko sebe faraon -, |
|
35. |
“ho}e da vas ~arolijom svojom iz zemlje va{e izvede. Pa {ta savjetujete?” |
|
36. |
“Ostavi njega i brata njegova!” reko{e -, “a u gradove po{alji da saklupljaju, |
|
37. |
sve ~arobnjake vje{te }e ti dovesti.” |
|
38. |
i ~arobnjaci se u odre|eno vrijeme i ozna~enog dana sabra{e, |
|
39. |
a narodu bi re~eno: “Ho}ete li se iskupiti |
|
40. |
da budemo uz ~arobnjake, ako oni budu pobjednici! |
|
41. |
A kad do|o{e, ~arobnjaci faraona upita{e: “Da li }e nama, doista, pripasti nagrada ako mi budemo pobjednici? |
|
42. |
“Ho}e””- odgovori on ”bi}ete tada sigurno meni najbli`i.” |
|
43. |
Musa im re~e; “Bacite ono {to `elite da bacite!” |
|
44. |
I oni pobaca{e konope svoje i {tapove svoje i reko{e” “Tako nam dostojanstva faraonova, mi }emo svakako pobijediti!” |
|
45. |
Zatim Musa baci svoj {tap, koji, odjednom, proguta ono {to su oni la`no izveli. |
|
46. |
^arobnjaci se onda na tle baci{e |
|
47. |
i reko{e: “Mi vjerujemo u Gospodara svjetova, |
|
48. |
Gospodara Musaova i Harunova! |
|
49. |
“Da povjerujete njemu prije dopu{tenja moga!” viknu faraon. “On je va{ u~itelj, on vas je ~arobnja{tvu nau~io a vi }ete zapamtiti; poodsijeca}u vam ruke i noge va{e unakrst i sve }u vas porazapinjati! |
|
50. |
“Ni{ta stra{no!” reko{e oni -, “mi }emo se Gospodaru svome vratiti. |
|
51. |
Mi se nadamo da }e nam Gospodar na{ grijehe na{e oprostiti zato {to smo prvi vjernici.” |
|
52. |
I Mi objavismo Musau: “Kreni no}u s robovima Mojim, ali bi}ete gonjeni.” |
|
53. |
I faraon posla po gradovima sakuplja~e: |
|
54. |
“Ovih je zaista malo |
|
55. |
i rasrdili su nas, |
|
56. |
a mi smo svi budni!” |
|
57. |
I Mi ih izvedosmo iz vrtova i rijeka, |
|
58. |
iz riznica i dvoraca divnih. |
|
59. |
Eto tako je bilo, i Mi dadosmo da to nasiljede sinovi Israilovi. |
|
60. |
I oni ih, kad se sunce ra|alo, sustigo{e. |
|
61. |
pa kad jedni druge ugleda{e, drugovi Musaovi povika{e: “Samo {to nas nisu stigli!” |
|
62. |
“Ne}e!” re~e on “Gospodar moj je sa mnom, On }e mi put pokazati.” |
|
63. |
I Mi objavismo Musau: “Udari {tapom svojim po moru!” i ono se rastavi i svaki bok njegov bija{e kao veliko brdo; |
|
64. |
i Mi onda tamo one gruge pribli`ismo |
|
65. |
a Musaa i sve one koji bijahu s njim spasismo |
|
66. |
i one druge potopismo. |
|
67. |
To je, zaista, pouka, i ve}ina njih nisu bili vjernici |
|
68. |
a Gospodar tvoj je, doista, Silan i Milostiv. |
|
69. |
i ka`i im vijest o Ibrahimu |
|
70. |
kada je oca svoga i narod svoj upitao: “^emu se vi klanjate?” |
|
71. |
a oni odgovorili: “Klanjamo se kumirima i povazdan im se molimo”, |
|
72. |
on je rekao: “Da li vas oni ~uju kad se molite, |
|
73. |
ili, da li vam mogu koristiti ili na{koditi?” |
|
74. |
“Ne,” odgovori{e, “ali mi smo upamtili pretke na{e kako tako postupaju.” |
|
75. |
“A da li ste razmi{ljali” upita on “da su oni kojima se klanjate |
|
76. |
vi i kojima su se klanjali davani preci va{i, |
|
77. |
doista, neprijatelji moji? Ali, to nije Gospodar svjetova, |
|
78. |
koji me je stvorio i na pravi put uputio, |
|
79. |
i koji me hrani i poji, |
|
80. |
i koji me, kad se razbolim, lije~i, |
|
81. |
i koji }e mi `ivot oduzeti, i koji }e me poslije o`ivjeti, |
|
82. |
i koji }e mi, nadam se, pogre{ke moje na Sudnjem danu oprostiti! |
|
83. |
Gospodaru moj, podari mi znanje i uvrsti me me|u one koji su dobri |
|
84. |
i u~ini da me po lijepom spominju oni {to }e poslije mene do}i, |
|
85. |
i u~ini me jednim od onih kojima }e{ d`ennetske blagodati darovati, – |
|
86. |
i ocu mome oprosti, on je jedan od zalutalih |
|
87. |
i ne osramoti me na Dan kad }e ljudi o`ivljeni biti, |
|
88. |
na Dan kada ne}e nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti, |
|
89. |
samo }e onaj koji Allahu srca ~ista do|e spasen biti.” |
|
90. |
I d`ennet }e se ~estitima pribli`iti, |
|
91. |
a d`ehennem zalutalima ukazati, |
|
92. |
i re}i }e im se: “Gdje su oni kojima ste se klanjali, |
|
93. |
a niste Allahu; mogu li vam oni pomo}i, a mogu li i sebi pomo}i?” |
|
94. |
pa }e i oni i oni koji su ih u zabludu doveli u nj biti ba~eni, |
|
95. |
i vojske Iblisove svi zajedno. |
|
96. |
I oni }e, sva|aju}i se u njemu, govoriti: |
|
97. |
“Allaha nam, bili smo, doista, u o~itoj zabludi |
|
98. |
kad smo vas s Gospodarom svjetova izjedna~avali, |
|
99. |
a na stranputicu su nas naveli zlikovci, |
|
100. |
pa nemamo ni zagovornika, |
|
101. |
ni prisna prijatelja, – |
|
102. |
da nam je samo da se povratimo, pa da postanemo vjernici!” |
|
103. |
u tome je pouka, ali ve}ina ovih nisu vjernici, |
|
104. |
a Gospodar tvoj je, zaista, Silan i Milostiv. |
|
105. |
I Nuhov narod je smatrao la`nim poslanike. |
|
106. |
Kad im brat njihov Nuh re~e: “Kako to da se Allaha ne bojite? |
|
107. |
Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani, |
|
108. |
zato se bojte Allaha i budite poslu{ni meni! |
|
109. |
Za ovo od vas ne tra`im nikakve nagrade, mene }e Gospodar svjetova nagraditi, |
|
110. |
zato se bojte Allaha i budite poslu{ni meni!” |
|
111. |
oni reko{e; “Kako da te poslu{amo, kad te najni`i sloj ljudi slijedi?” |
|
112. |
“Ne znam je {ta oni rade” re~e on, |
|
113. |
“svi }e pred Gospodarom mojim, da znate, ra~un polagati, |
|
114. |
a ja vjernike ne}u otjerati, |
|
115. |
ja samo javno opominjem!” |
|
116. |
“Ako se ne okani{, o Nuhu!” reko{e oni -, “bi}e{ sigurno kamenovan!” |
|
117. |
“Gospodaru moj,” re~e on “narod moj me u la` utjeruje, |
|
118. |
pa Ti meni i njima presudi i mene i vjernike koji su sa mnom spasi! |
|
119. |
I Mi smo njaga i one koji su bili uz njega u la|i krcatoj spasili, |
|
120. |
a ostale potopili. |
|
121. |
To je pouka, ali ve}ina ovih nisu vjernici, |
|
122. |
a Gospodar tvoj je zaista Silan i Milostiv. |
|
123. |
I Ad je smatrao la`nim poslanike. |
|
124. |
Kad im brat njihov Hud re~e: “Kako to da se Allaha ne bojite?” |
|
125. |
Ja sam vam ,sigurno, poslanik pouzdani, |
|
126. |
zato se bojte Allaha i budite poslu{ni meni! |
|
127. |
Za ovo od vas ne tra`im nikakve nagrade, mene }e Gospodar svjetova nagraditi. |
|
128. |
Za{to na svakoj uzvi{ici palate zidate, druge ismijavaju}i, |
|
129. |
i podi`ete utvrde kao da }ete vje~no `ivjeti, |
|
130. |
a kad ka`njavate, ka`njavate kao silnici/ |
|
131. |
Bojte se Allaha i meni budite poslu{ni! |
|
132. |
Bojte se onoga koji vam daruje ono {to znate: |
|
133. |
daruje vam stoku i sinove, |
|
134. |
i ba{~e i izvore. |
|
135. |
Ja se, doista, bojim, za vas na Velikom danu patnje” |
|
136. |
reko{e oni: “Nama je svejedno savjetovao ti ili ne bio savjetnik, |
|
137. |
ovako su i narodi davna{nji vjerovali, |
|
138. |
i mi ne}emo biti mu~eni.” |
|
139. |
I oni su nastavili da ga u la` utjeruju, pa smo ih Mi uni{tili. To je pouka, ali ve}ina ovih ne}e da vjeruje, |
|
140. |
a Gospodar tvoj je, zaista, Silan i Milostiv. |
|
141. |
I Semud je smatrao la`nim poslanike. |
|
142. |
Kad im brat njihov Salih re~e: “Kako to da se Allaha ne bojite? |
|
143. |
Ja sa vam, sigurno, poslanik pouzdani. |
|
144. |
zato se bojte Allaha i budite poslu{ni meni! |
|
145. |
Za ovo od vas ne tra`im nikakve nagrade, mene }e Gospodar svjetova nagraditi. |
|
146. |
Zar mislite da }ete ovdje biti ostavljeni bezbjedni, |
|
147. |
u vrtovima i me|u izvorima. |
|
148. |
u usjevima i me|u palmama sa plodovima zrelim? |
|
149. |
Vi u brdima vrlo spretno ku}e kle{ete. |
|
150. |
zato se bojte Allahai poslu{ni meni budite. |
|
151. |
i ne slu{ajte naredbe onih koji u zlu pretjeruju, |
|
152. |
koji na Zemlji ne zavode red ve} nered uspostavljaju” |
|
153. |
reko{e oni: “Ti si samo op~injen; |
|
154. |
ti si ~ovjek, kao i mi; zato nam donesi jedno ~udo ako je istina to {to govori{!” |
|
155. |
“Evo to je kamila” re~e on -, “u odre|eni dan ona }e piti, a u poznati dan vi. |
|
156. |
i ne u~inite joj nikakvo zlo da vas ne bi stigal patnja na Velikom danu! |
|
157. |
Ali, oni je zakla{e i potom se pokaja{e. |
|
158. |
i sti`e ih kazna. To je pouka, ali ve}ina ovih ne}e da vjeruje, |
|
159. |
a Gospodar tvoj je, zaista, Silan i Milostiv |
|
160. |
I Lutov narod je smatrao la`nim poslanike. |
|
161. |
Kad im njihov brat Lut re~e: “Kako to da se ne bojite? |
|
162. |
Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani, |
|
163. |
zato se bojte Allaha i budite poslu{ni meni! |
|
164. |
Za ovo od vas ne tra`im nikakve nagrade, mene }e Gospodar svjetova nagraditi. |
|
165. |
Za{to vi, mimo sav svijet, sa mu{karcima op}ite, |
|
166. |
a `ene svoje, koje je za vas Gospodar va{ stvorio, ostavljate? Vi ste ljudi koji svaku granicu zla prelazite” |
|
167. |
reko{e oni: “Ako se ne okani{, o Lute, bi}e{ sigurno prognan.” |
|
168. |
“Ja se gnu{am toga {to vi radite!” re~e on; |
|
169. |
“Gospodaru moj, sa~uvaj mene i porodicu moju kazne za ono {to oni rade! |
|
170. |
I Mi smo sa~uvali njega i porodicu njegovu sve, |
|
171. |
osim starice koja je ostala sa onima koji su kaznu iskusili, |
|
172. |
a zatim smo ostale uni{tili |
|
173. |
spustiv{i na njih ki{u, – a stra{ne li ki{e za one koji su opomenuti bili! |
|
174. |
To je pouka, ali ve}ina ovih ne}e da vjeruje, |
|
175. |
a Gospodar tvoj je, zaista, Silan i Milostiv. |
|
176. |
I stanovnici Ejke su u la` ugonili poslanike. |
|
177. |
kad im [uajb re~e: “Kako to da se ne bojite? |
|
178. |
Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani, |
|
179. |
zato se bojte Allaha i budite poslu{ni meni! |
|
180. |
Za ovo od vas ne tra`im nikakve nagrade, mene }e Gospodar svjetova nagraditi. |
|
181. |
Pravo mjerite na litru i ne zakidajte |
|
182. |
a na kantaru ispravnom mjerom mjerite, |
|
183. |
i ljudima prava njihova ne umanjujte i zlo po Zemlji, nered prave}i, ne ~inite, |
|
184. |
i Onoga koji je stvorio vas i narode davna{nje bojte se” |
|
185. |
reko{e oni; “Ti si samo op~injen; |
|
186. |
i ti si samo ~ovjek kao i mi; za nas si ti, doista, la`ac pravi; |
|
187. |
zato spusti na nas kaznu s neba, ako istinu govori{!” |
|
188. |
“Gospodar moj dobro zna {ta vi radite” re~e on. |
|
189. |
I oni su nastavili da ga u la` utjeruju pa ih je stigla kazna iz oblaka; a to je bila kazna jednog stra{nog dana. |
|
190. |
To je pouka, ali ve}ina ovih ne}e da vjeruje, |
|
191. |
a Gospodar tvoj je, zaista, Silan i Milostiv. |
|
192. |
I Kuran je sigurno objava Gospodara svjetova; |
|
193. |
donosi ga povjerljivi D`ibrili |
|
194. |
na srce tvoje, da opominje{ |
|
195. |
na jasnom arapskom jeziku; |
|
196. |
on je spomenut u knjigama poslanika prija{njih, – |
|
197. |
zar ovima nije dokaz to {to za njega znaju u~eni ljudi sinova Israilovih? |
|
198. |
A da ga objavljujemo i nekom ne-Arapu. |
|
199. |
pa da im ga on ~ita, opet u nj ne bi povjerovali. |
|
200. |
Eto, tako ga Mi u srca gre{nika uvodimo, |
|
201. |
oni u nj ne}e vjerovati dok ne do`ive patnju nesnosnu, |
|
202. |
koja }e im iznenada do}i, kad je najmanje budu o~ekivali, |
|
203. |
pa }e re}i: “Ho}e li nam se imalo vremena dati?” |
|
204. |
Za{to oni kaznu Na{u po`uruju?! |
|
205. |
[ta ti misli{, ako im Mi dopu{tamo da godinama u`ivaju, |
|
206. |
i naposljetku ih sna|e ono ~ime im se prijeti, |
|
207. |
zar }e imati {ta od slatkog `ivota koji su provodili? |
|
208. |
Mi nijedan grad nismo razorili prije nego su im do{li oni koji su ih opominjali |
|
209. |
da bi pouku primili; Mi nismo nepravedni bili. |
|
210. |
Kuran ne donose {ejtani, |
|
211. |
nezamislivo je da to oni ~ine; oni to nisu kadri, |
|
212. |
oni nikako ne mogu da ga prislu{kuju. |
|
213. |
Zato se, mimo Allaha, ne moli drugom bogu da ne bi bio jedan od onih koji }e biti mu~eni! |
|
214. |
I opominji rodbinu svoju najbli`u |
|
215. |
i budi ljubazan prema vjernicima koji te slijede! |
|
216. |
A ako te ne budu poslu{ali, ti reci: “Ja nemam ni{ta s tim {to vi radite.” |
|
217. |
I pouzdaj se u Silnoga i Milostivog, |
|
218. |
koji te vidi kada ustane{ |
|
219. |
da sa ostalima molitvu obavi{, |
|
220. |
jer On, doista, sve ~uje i sve zna. |
|
221. |
Ho}u li vam kazati kome dolaze {ejtani? |
|
222. |
Oni dolaze svakom la{cu, gre{niku, |
|
223. |
oni prislu{kuju, – i ve}inom oni la`u. |
|
224. |
A zavedeni slijede pjesnike. |
|
225. |
Zar ne zna{ da oni svakom dolinom blude |
|
226. |
i da govore ono {to ne rade, |
|
227. |
tako ne govore samo oni koji vjeruju i dobra djela ~ine, i koji ~esto Allaha spominju, i koji uzvra}aju kad ih ismijavaju. A mnogobo{ci }e sigurno saznati u kakvu }e se muku uvaliti. |
