1. |
Ono {to `ele vjernici }e posti}i, |
2. |
oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju, |
3. |
i koji ono {to ih se ne ti~e izbjegavaju, |
4. |
i koji milostinju udjeljuju, |
5. |
i koji stidna mjesta svoja ~uvaju, – |
6. |
osim od `ena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zaslu`uju; – |
7. |
a oni koji i pored toga tra`e, oni u zlu sasvim pretjeruju -; |
8. |
i koji o povjerenim im amanetima i obavezama svojim brigu brinu, |
9. |
i koji molitve svoje na vrijeme obavljaju, – |
10. |
oni su dostojni nasljednici, |
11. |
koji }e d`ennet naslijediti, oni }e u njemu vje~no boraviti. |
12. |
Mi smo, zaista, ~ovjeka od biti zemlje stvorili, |
13. |
zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavili, |
14. |
pa onda kap sjemena ugru{kom u~inili, zatim od ugru{ka grudu mesa stvorili, pa od grude mesa kosti napravili, a onda kosti mesom zaodjenuli, i poslije ga, kao drugo stvorenje, o`ivljujemo, – pa neka je uzvi{en Allah, najljep{i stvoritelj! |
15. |
Vi }ete, poslije toga, pomrijeti, |
16. |
zatim }ete, na onom svijetu, o`ivljeni biti. |
17. |
Mi smo sedam nebesa iznad vas stvorili, i Mi bdijemo nad onim {to smo stvorili; |
18. |
Mi s neba s mjerom ki{u spu{tamo, i u zemlji je zadr`avamo a kadri smo da je i odvedemo |
19. |
i pomo}u nje ba{~e za vas podi`emo od palmi i loze vinove u njima mnogo vo}a imate, i vi ga jedete |
20. |
i drvo koje na Sinajskoj gori raste, koje zejtin daje i za~in je onima koji jedu. |
21. |
I stoka vam je pouka: Mi vam dajemo da pijete ono {to se nalazi u utrobama njezinim, i vi od nje mnogo koristi imate i vi se njome hranite, |
22. |
i na njima, i na la|ama se vozite. |
23. |
Mi smo poslali Nuha narodu njegovu, i on je govorio; “O narode moj, Allahu se samo klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate; zar se ne bojite?” |
24. |
Ali su glave{ine naroda njegova, koje nisu vjerovale, govorile: “Ovo je samo ~ovjek kao i vi, samo ho}e da je od vas ugledniji. Da je Allah htio, meleke bi poslao; ovako ne{to nismo ~uli od na{ih predaka davnih, |
25. |
on je lud ~ovjek, pa pustite ga neko vrijeme! |
26. |
“Gospodaru moj,” re~e on “pomozi mi, oni me u la` utjeruju! |
27. |
I Mi mu objavismo: “Gradi la|u pod Na{om pa`njom i prema Na{em nadahnu}u, pa kad zapovijed Na{a do|e i voda na povr{inu zemlje izbije, ti u nju ukrcaj od svake vrste po par, mu`jaka i `enku, i ~eljad svoju, ali ne one o kojima je ve} sud donesen , i ne obra}aj Mi se za nevjernike, jer }e, doista, biti potopljeni. |
28. |
Pa kad se smjesti{ u la|u, ti i oni koji su uz tebe reci; “Hvala Allahu, koji nas je spasio naroda koji ne vjeruje! |
29. |
I reci: “Gospodaru moj, iskrcaj me na blagoslovljano mjesto, Ti to najbolje umije{!” |
30. |
U tome su, zaista, pouke, a Mi smo, doista, stavljali na ku{nju. |
31. |
Poslije njih smo druga pokoljenja stvarali, |
32. |
i jednog izme|u njih bismo im kao poslanika poslali: “Allahu se samo klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate, zar se ne bojite?” |
33. |
Ali bi glave{ine naroda njegova, koji nisu vjerovali, koji su poricali da }e na onom svijetu biti o`ivljani i kojima smo dali da u `ivotu na ovom svijetu rasko{no `ive, govorili: “On je ~ovjek kao i vi; jede ono {to i vi jedete, i pije ono {to i vi pijete; |
34. |
i ako se budete pokoravali ~ovjeku kao {to ste vi, sigurno }ete biti izgubljeni. |
35. |
Zar vama on da prijeti da }ete, po{to pomrete i zemlja i kosti postanete, doista o`ivljeni biti? |
36. |
Daleko je, daleko ono ~ime vam se prijeti! |
37. |
Postoji samo `ivot na ovom svijetu, mi `ivimo i umiremo, a o`ivljeni ne}emo biti? |
38. |
On je ~ovjek koji o Allahu iznosi la`i, i mi mu ne vjerujemo.” |
39. |
“Gospodaru moj”, – zamolio bi on “pomozi mi, oni me u la` utjeruju!” |
40. |
“Uskoro }e se oni pokajati!” odgovorio bi On. |
41. |
I zaslu`eno bi ih pogodio stra{an glas, i Mi bismo ih kao {to je nanos rije~ni u~inili, – stradao bi narod nasilni~ki! |
42. |
A zatim bismo, poslije njih, druga pokoljenja stvarali, – |
43. |
nijedan narod ne mo`e ubrazati ni usporiti vrijeme propasti svoje -, |
44. |
i poslanike, jedne za drugim slali. Kad bi jednom narodu do{ao njegov poslanik, u la` bi ga utjerivali, i Mi smo ih zato jedne drugima smjenjivali, i samo u pri~ama o njima pomen sa~uvali, – daleko bili ljudi koji nisu vjerovali! |
45. |
Poslije smo poslali Musaa i brata mu Haruna sa znamenjima Na{im i dokazom o~iglednim |
46. |
faraonu i glave{inama njegovim, ali su se oni uzoholili, bili su to ljudi nadmeni. |
47. |
“Zar da povjerujemo dvojici ljudi koji su isti kao i mi, a narod njihov je roblje na{e?” govorili su, |
48. |
i njih dvojicu su la`ljivcima proglasili, pa su zato uni{teni bili. |
49. |
Musau smo onda Knjigu dali da bi sinovi Israilovi pravim putem i{li. |
50. |
I sina Merjemina i majku njegovu smo znakom u~inili. Mi smo njih na jednoj visoravni sa teku}om vodom nastanili. |
51. |
“O poslanici, dozvoljenim i lijepim jelima se hranite i dobra djela ~inite, jer Ja dobro znam {to vi radite! |
52. |
Ova va{a vjera jedina je prava vjera, a Ja sam Gospodar va{, pa Me se pri~uvajte!” |
53. |
A oni su se u pitanjima vjere svoje podijelili na skupine, svaka stranka radosna onim {to ispovijeda, |
54. |
zato ostavi ove u zabludi njihovoj jo{ neko vrijeme! |
55. |
Misle li oni kad ih imetkom i sinovima poma`emo, |
56. |
da `urimo da im neko dobro u~inimo? Nikako, ali oni ne opa`aju. |
57. |
Oni koji iz bojazni prema Gospodaru svome strahuju, |
58. |
i oni koji u dokaze Gospodara svoga vjeruju, |
59. |
i oni koji druge Gospodaru svome ravnim ne smatraju, |
60. |
i oni koji od onoga {to im se daju udjeljuju, i ~ija su srca puna straha zato {to }e se vratiti svome Gospodaru, – |
61. |
oni hitaju da ~ine dobra djela, i radi njih druge preti~u. |
62. |
Mi nikoga ne optere}ujemo preko njegovih mogu}nosti; u Nas je Knjiga koja istinu govori, i nikome se nepravda ne}e u~initi. |
63. |
Ali, srca nevjernika su prema ovom sasvim ravnodu{na, a pored toga i ru`na djela stalno ~ine. |
64. |
A kada smo na muke stavili one me|u njima koji su rasko{nim `ivotom `ivjeli, oni su odmah zapomagali. |
65. |
“Sada ne poma`ite, Mi vam ne}emo pomo} ukazati, |
66. |
vama su ajeti Moji kazivani, ali vi ste uzmicali; |
67. |
di~e}i se Hramom i sijele}i, vi ste ru`ne rije~i govorili” |
68. |
Za{to oni o Kuranu ne razmisle? Zar im dolazi ne{to {to nije dolazilo njihovim precima davnim? |
69. |
Ili oni ne poznaju Poslanika svoga, pa ga zato pori~u? |
70. |
Kako govore: “D`inni su u njemu!” Me|utim, on im istinu donosi, ali ve}ina njih prezire istinu. |
71. |
Da se Allah za prohtjevima njihovim povodi, sigurno bi nestalo poretka na nebesima i na Zemlji i u onom {to je na njima; Mi smo im dali Kuran, slavu njihovu, ali oni za slavu svoju ne haju. |
72. |
Ili od njih tra`i{ nagradu? Ta nagrada Gospodara tvoga bolja je, On najbolje nagra|uje. |
73. |
Ti njih poziva{ na pravi put, |
74. |
ali oni koji u onaj svijet ne}e da vjeruju s pravog puta, doista, skre}u. |
75. |
I kad bismo im se smilovali i nevolje ih oslobodili, opet bi oni u zbludi svojoj jednako lutali. |
76. |
Mi smi ih na muke stavljali, ali se oni Gospodaru nisu pokorili, niti su molitve upu}ivali, |
77. |
tek kad im kapiju te{ke patenje otvorimo, oni }e nadu izgubiti i u o~ajanje zapasti. |
78. |
On vam daje sluh, i vid, i pameti; a kako malo vi zahvaljujete! |
79. |
On vas na Zemlji stvara, i pred Njim }ete se sakupiti, |
80. |
On `ivot i smrt daje i samo od Njega zavisi izmjena no}i i dana, pa za{to ne shvatite? |
81. |
Ali, oni govore kao {to su govorili oni prije njih. |
82. |
Govorili su: “Zar kada pomremo i kad prah i kosti postanemo, zar }emo, zaista, biti o`ivljeni? |
83. |
I nama i jo{ davno precima na{im time se prijetilo, ali, to su samo izmi{ljotine naroda drevnih”. |
84. |
Upitaj: “^ija je Zemlja i sve ono {to je na njoj, znate li?” |
85. |
“Allahova! odgovori}e, a ti reci; “Pa za{to onda ne do|ete sebi?” |
86. |
Upitaj: “Ko je Gospodar sedam nebesa i ko je Gospodar svemira veli~anstvenog?” |
87. |
“Allah!” odgovori}e, a ti reci: “”Pa za{to se onda ne bojite?” |
88. |
Upitaj: “U ~ijoj je rucu vlast nad svim, i ko uzima u za{titu, i od koga niko ne mo`e za{ti}en biti, znate li?” |
89. |
“Od Allaha!” odgovori}e, a ti reci: “Pa za{to onda dopu{tate da budete zavedeni?” |
90. |
Da, Mi im Istinu donosimo, a oni su zaista la`ljivci” |
91. |
Allah nije uzeo Sebi sina, i s Njim nema drugog boga! Ina~e, svaki bi bog, s onim {to je stvorio radio {to bi htio, i jedan drugog bi pobje|ivao. Hvaljen neka je Allah koji je daleko od onoga {to oni iznose; |
92. |
koji zna i nevidljivi i vidljivi svijet, i On je vrlo visoko iznad onih koje Njemu ravnim smatraju! |
93. |
Reci: “Gospodaru moj, ako ho}e{ da mi poka`e{ ono ~ime se njima prijeti, |
94. |
onda me, Gospodaru moj, ne ostavi s narodom nevjerni~kim! |
95. |
A Mi zaista mo`emo da ti poka`emo ono ~ime im prijetimo. |
96. |
Ti lijepim zlo uzvrati, Mi dobro znamo {ta oni iznose, |
97. |
i reci: “Tebi se ja, Gospodaru moj, obra}am za za{titu od privi|enja {ejtanskih, |
98. |
i Tebi se, Gospodaru moj, obra}am da me od njihova prisustva za{titi{!” |
99. |
Kad nekome od njih smrt do|e, on uzvikne: “Gospodaru moj, povrati me |
100. |
da uradim kakvo dobro u onome {to sam ostavio!” Nikada! To su rije~i koje }e on uzalud govoriti, – pred njima }e prepreka biti sve do dana kada }e o`ivljeni biti. |
101. |
Pa kad se u rog puhne, tada rodbinskih veza me|u njima ne}e biti i jedni druge ne}e ni{ta pitati. |
102. |
Oni ~ija dobra djela budu te{ka, oni }e `elje svoje ostvariti, |
103. |
a oni ~ija dobra djela budu lahka, oni }e posve izgubljeni biti, u d`ehennemu }e vje~no boraviti, |
104. |
vatra }e im lica pr`iti i iske{enih zuba }e u njemu ostati. |
105. |
“Zar vam ajeti Moji nisu kazivani, a vi ste ih oporicali?” |
106. |
“Gospodaru na{,” re}i }e “na{i prohtjevi su bili od nas ja~i, te smo postali narod zalutali. |
107. |
Gospodaru na{, izbavi nas iz nje; ako bismo ponovo zlo radili, sami bismo sebi nepravdu u~inili.” |
108. |
“Ostanite u njoj prezreni i ni{ta Mi ne govorite!” re}i }e On. |
109. |
“Kad su neki robovi Moji govorili; �Gospodaru na{, mivjerujemo, zato nam oprosti i smiluj nam se, jer Ti si najmilovistiji! |
110. |
vi ste im se toliko rugali da ste zbog toga na Mene zaboravljali i uvijek ste ih ismijavali. |
111. |
Njih sam Ja danas nagradio za ono {to su trpjeli, oni su, doista, postigli ono {to su `eljeli. |
112. |
A koliko ste godina na Zemlji proveli?” upita}e On. |
113. |
“Proveli smo dan ili samo dio dana” odgovori}e -, “pitaj one koji su brojali.” |
114. |
“Pa da, kratko ste proveli” re}i }e On “da ste samo znali! |
115. |
Zar ste mislili da smo vas uzalud stvorili i da Nam se ne}ete povratiti?” |
116. |
i neka je uzvi{en Allah, Vladar istiniti, nema drugog boga osim Njega, Gospodara svemira veli~anstvenog! |
117. |
A onaj koji se, pored Allaha, moli drugom bogu, bez ikakva dokaza o njemu, pred Gospodarom svojim }e ra~un polagati, i nevjernici ono {to `ele ne}e posti}i. |
118. |
I reci; “Gospodaru moj, oprosti i smiluj se, Ti sinajmilostiviji! |