1. |
Ta-ha. |
2. |
Ne objavljujemo Kuran da se mu~i{, |
3. |
ve} da bude pouka onome koji se boji, – |
4. |
objavljuje ga stvoritelj Zemlje i nebesa visokih, |
5. |
Milostiv, koji upravlja svemirom svim. |
6. |
Njegovo je {to je na nebesima i {to je na Zemlji i {to je izme|u njih i {to je pod zemljom! |
7. |
Ako se ti glasno moli{, – pa, On zna i {ta drugom tajno rekne{ i {to samo pomisli{! |
8. |
Allah, drugog boga osim Njega nema, najljep{a imena ima! |
9. |
A da li je do tebe doprla vijest o Musau, |
10. |
kada je vatru ugledao pa ~eljadi svojoj rekao: “Ostanite vi tu, ja sam vatru vidio, mo`da }u vam nekakvu glavnju donijeti ili }u pored vatre na}i nekoga ko }e mi put pokazati.” |
11. |
A kad do nje do|e, neko ga zovnu; “O Musa, |
12. |
Ja sam, uistinu, Gospodar tvoj! Izuj, zato, obu}u svoju, ti si, doista, u blagoslovljenoj dolini Tuva. |
13. |
Tebe san izabrao, zato ono {to ti se objavljuje slu{aj! |
14. |
Ja sam, uisitnu, Allah, drugog boga, osim Mene, nema; zato se samo Meni klanjaj i molitvu obavljaj da bih ti uvijek na umu bio! |
15. |
^as o`ivljenja }e sigurno do}i- od svakog ga tajim -, kad }e svaki ~ovjek prema trudu svome nagra|en ili ka`njen biti. |
16. |
I neka te zato nikako ne odvrati od vjerovanja u nj onaj koji u njega ne vjeruje i koji slijedi strast svoju, pa da bude{ izgubljen. |
17. |
A {ta ti je to u desnoj ruci, o Musa?” |
18. |
“Ovo je moj {tap” odgovori on “kojim se po{tapam i kojim li{}e ovcama svojim skidam, a slu`i mi i za druge potrebe.” |
19. |
“Baci ga, o Musa! re~e On. |
20. |
I ona ga baci, kad on zmija koja mili. |
21. |
“Uzmi je i ne boj se!- re~e On -, “Mi }emo je vratiti u ono {to je bila prije. |
22. |
i uvuci ruku pod pazuho svoje, ruka }e se pojaviti bijela, ali ne bolesna; i eto znamenje drugo, |
23. |
da ti poka`emo neka od Na{ih velikih ~uda. |
24. |
Idi faraonu jer je u zlu svaku mjeru prevr{io! |
25. |
“Gospodaru moj,” re~e Musa “u~ini prostranim prsa moja |
26. |
i olak{aj zadatak moj: |
27. |
odrije{i uzao sa jezika mog |
28. |
da bi razumjeli govor moj |
29. |
i podaj mi za pomo}nika iz porodice moje |
30. |
Haruna, brata mog; |
31. |
osna`i me njime |
32. |
i u~ini drugom u zadatku mome, |
33. |
da bismo Te mnogo hvalili |
34. |
i da bismo Te mnogo spominjali, |
35. |
Ti, uisitnu, zna{ za nas.” |
36. |
“Udovoljeno je molbi tvojoj, o Musa! re~e On, |
37. |
“a ukazali smo ti milost Svoju jo{ jednom, |
38. |
kada smo majku tvoju nadahnuli onim {to se samo nadahnu}em sti}e: |
39. |
Metni ga u sanduk i u rijeku baci, rijeka }e ga na obalu izbaciti, pa }e ga i Moj i njegov neprijatelj prihvatiti. I Ja sam u~Inio da te svako voli i da raste{ pod okom mojim. |
40. |
Kada je sestra tvoja oti{la i rekla: Ho}ete li da vam poka`em onu koja }e se o njemu brinuti? Mi smo te majci tvojoj povratili da se raduje i da vi{e ne tuguje. A ti si ubio jednog ~ovjeka, pa smo te Mi brige oslobodili i iz raznih nevolja te spasili. I ti si ostao godinama me|u stanovnicima Medjena, zatim si, o Musa, u pravo vrijeme do{ao. |
41. |
i Ja sam te za Sebe izabrao. |
42. |
Idite ti i brat tvoj, sa dokazima Mojim, i neka sam vam Ja uvijek na pameti, |
43. |
idite faraonu, on se, doista, osilio, |
44. |
pa mu blagim rije~ima govorite, ne bi li razmislio ili se pobojao! |
45. |
“Gospodaru na{,” reko{e oni “bojimo se da nas odmah na muke ne stavi ili da svaku mjeru zla ne prekora~i.” |
46. |
“Ne bojte se! re~e On -, “Ja sam s vama, Ja sve ~ujem i vidim. |
47. |
Idite k njemu i recite; Mi smo poslanici Gospodara tvoga, pusti sinove Israilove da idu s nama i nemoj ih mu~iti! Donijeli smo ti dokaz od Gospodara tvoga, a nek `ivi u miru onaj koji pravi put slijedi! |
48. |
nama se objavljuje da }e sigurno sti}i kazna onoga koji ne povjeruje i glavu okrene.” |
49. |
“Pa ko je Gospodar va{, o Musa?” upita faraon. |
50. |
“Gospodar na{ je onaj koji je svemu onom {to je stvorio dao ono {to mu je potrebno, zatim ga, kako da se time koristi nadahnuo.” |
51. |
“A {ta je sa narodima davna{njim?” upita on. |
52. |
“O njima zna sve Gospodar moj, u Knjizi je, Gospodaru mome ni{ta nije skriveno i On ni{ta ne zaboravlja. |
53. |
On je za vas Zemlju posteljom u~inio i po njoj vam prolaze utro, i On spu{ta s neba ki{u! Samo Mi dajemo da uz njenu pomo} u parovima ni~e bilje raznovrsno. |
54. |
Jedite i napasajte stoku svoju! To su dokazi za one koji pameti imaju. |
55. |
Od zemlje vas stvaramo i u nju vas vra}amo i iz nje }emo vas po drugi put izvesti. |
56. |
I Mi smo faraonu sve dokaze Na{e pokazali, ali je on ipak porekao i da povjeruje odbio. |
57. |
“Zar si do{ao da nas pomo}u vrad`ibe svoje iz zemlje na{e izvede{, o Musa?” upitao je. |
58. |
“I mi }emo tebi vrad`ibinu sli~nu ovoj doista pripremiti! Zaka`i nam ro~i{te koga }emo se i mi i ti pridr`avati, onako kako odgovara i nama i tebi! |
59. |
“Neka ro~i{te bude za praznik” re~e Musa “i nek se narod izjutra sakupi.” |
60. |
I faraon ode, sakupi ~arobnjake svoje i poslije do|e. |
61. |
“Te{ko vama! re~e im Musa. “Ne iznosite la`i o Allahu, pa da vas On kaznom uni{ti; a sigurno ne}e uspjeti onaj koji la`i iznosi! |
62. |
I oni se, tiho {ap}u}i, stado{e o svom poslu izme|u sebe raspravljati. |
63. |
“Ova dvojica su ~arobnjaci” reko{e jedni drugima -, “ho}e da vas vrad`binama svojim iz zemlje va{e izvedu i da uni{te vjeru va{u prelijepu; |
64. |
zato lukavstvo svoje pametno pripremite, a onda u red stanite. Ko danas pobijedi, sigurno }e posti}i {ta `eli! |
65. |
“O Musa,” reko{e oni “ho}e{ li ti ili }emo najprije mi baciti?” |
66. |
“Bacite vi! re~e on i odjednom mu se pri~ini da konopi njihovi i {tapovi njihovi, zbog vrad`ine njihove, kre}u, |
67. |
i Musa u sebi osjeti zebnju. |
68. |
“Ne boj se!” rekosmo Mi -, “ti }e{, doista, pobijediti! |
69. |
Samo baci to {to ti je u desnoj ruci, proguta}e ono {to su oni napravili, jer je ono {to su oni napravili samo varka ~arobnjaka, a ~arobnjak ne}e, ma gdje do{ao, uspjeti.” |
70. |
I ~arobnjaci se baci{e licem na tle govore}i: “Mi vjerujemo u Musaova i Harunova Gospodara! |
71. |
“Vi ste mu povjerovali” viknu faraon “prije nego {to sam vam ja dopustio! On je u~itelj va{, on vas je vrad`bini nau~io i ja }u vam, zacijelo, unakrst ruke i noge va{e odsje}i i po stablima palmi vas razapeti i sigurno }ete saznati ko je od nas u mu~enju stra{niji i ustrajniji.” |
72. |
“Mi ne}emo tebe staviti iznad jasnih dokaza koji su nam do{li, tako nam Onoga koji nas je stvorio!” odgovori{e oni -, “pa ~ini {to ho}e{; to mo`e{ da u~ini{ samo u `ivotu na ovom svijetu! |
73. |
Mi vjerujemo u Gospodara na{eg da bi nam grijehe na{e oprostio i vrad`bine na koje si nas ti primorao. A Allah bolje nagra|uje i ka`njava trajnije.” |
74. |
Onoga koji pred Gospodara svoga kao nevjernik izi|e ~eka d`ehennem, u njemu ne}e ni umrijeti ni `ivjeti; |
75. |
a one koji pred Njega izi|u kao vjernici, a koji su dobra djela ~inili njih sve ~ekaju visoki stepeni, |
76. |
edenski vrtovi kroz koje }e rijeke te}i, u njima }e oni vje~no ostati, i to }e biti nagrada za one koji se budu od grijeha o~istili. |
77. |
I Mi objavismo Musau: “No}u izvedi robove Moje i s njima suhim putem pro|i, ne strahuju}i da }e te oni sti}i i da }e{ se utopiti.” |
78. |
A faraon je za njima s vojskama svojim krenuo, ali su ih talasi mora prekrili; |
79. |
faraon je narod svoj u zabludu doveo, a nije na pravi put izveo. |
80. |
O sinovi Israilovi, Mi smo vas od neprijatelja va{eg izbavili, i na desnu stranu Tura vas doveli, i manu i prepelice vam slali. |
81. |
“Jedite ukusna jela kojima vas opskrbljujemo i ne budite u tome obijesni da vas ne bi sna{la srd`ba Moja; a koga sna|e srd`ba Moja nastradao je! |
82. |
Ja }u sigurno oprostiti onome koji se pokaje i uzvjeruje i dobra djela ~ini, i koji zatim na pravom putu istraje.” |
83. |
“A za{to si prije naroda svoga po`urio, o Musa” |
84. |
“Evo ide za mnom” odgovori on -, “a po`urio sam k Tebi, Gospodaru moj, da bude{ zadovoljan.” |
85. |
“Mi smo narod tvoj poslije tvog odlaska u isku{enje doveli” re~e On -, “njega je zaveo Samirija.” |
86. |
I Musa se narodu svome vrati srdit i `alostan. “O narode moj” re~e “zar vam Gospodar va{ nije dao lijepo obe}anje? Zar vam se vrijeme oduljilo, ili ho}ete da vas stigne srd`ba Gospodara va{eg, pa se zato niste dr`ali obe}anja koje ste mi dali! |
87. |
“Nismo prekr{ili dato ti obe}anje od svoje volje” odgovori{e. “Bili smo natovareni teretima, nakitom narodnim, pa smo to bacili.” A to isto uradio je i Samirija, |
88. |
pa im izlio tele koje je davalo glas kao da mu~e, i oni su onda rekli: “Ovo je va{ bog i Musaov bog, on ga je zaboravio!” |
89. |
Zar oni nisu vidjeli da im ono ni rije~i ne odgovara i da od njih ne mo`e nikakvu nevolju otkloniti niti im ikakvu korist pribaviti? |
90. |
A njima je Harun jo{ prije govorio: “O narode moj, vi ste njime samo u isku{enje dovedeni; Gospodar va{ je Milostivi, zato slijedite mene i slu{ajte nare|enje moje!” |
91. |
“Mi }emo mu se klanjati sve dok nam se ne vrati Musa” odgovorili su oni. |
92. |
“O Harune,” povika Musa “{ta te je sprije~ilo, kad si ih vidio da su zalutali, |
93. |
da za mnom nisi po{ao? Za{to nisi nare|enje moje poslu{ao?” |
94. |
“O sine majke moje,” re~e Harun “ne hvataj me za bradu i za kosu moju! Ja sam se pla{io da ti ne rekne{: Razdor si me|u sinovima Israilovim posijao i nisi postupio onako kako sam ti rekao.” |
95. |
“A {ta si to ti htio, o Samirija?” upita Musa. |
96. |
“Ja sam vidio ono {to oni nisu vidjeli” odgovori on -, “pa sam {aku zemlje ispod izaslanikove stope uzeo i to bacio, i eto tako je u mojoj du{i ponikla zla misao.” |
97. |
“E onda se gubi! re~e Musa -, “~itavog svog `ivota }e{ govoriti: Neka me niko ne doti~e! a ~eka te jo{ i odre|eni ~as koji te ne}e mimoi}i. Pogledaj samo ovog tvog “boga” kojem si se klanjao; mi }emo ga sigurno spaliti i po moru mu prah rasuti. |
98. |
Va{ bog je Allah, drugog boga, osim Njega, nema! On sve zna!” |
99. |
I tako, eto, kazujemo ti neke vijesti o onima koji su bili i nestali, i objavljujemo ti od Sebe Kuran. |
100. |
Ko za njega ne bude mario, na Sudnjem danu }e doista te{ko breme ponijeti, |
101. |
vje~no }e u muci ostati, a jeziv tovar }e im na Sudnjem danu biti, |
102. |
na Dan kada }e se u rog puhnuti. Toga dana }emo nevjernike modre sakupiti |
103. |
i jedan drugom }e tiho govoriti: “Niste ostali vi{e od deset dana.” |
104. |
Mi dobro znamo o ~emu }e oni govoriti kad najrazboritiji ime|u njih rekne; “Ostali ste samo dan jedan!” |
105. |
A pitaju te o planinama, pa ti reci: “Gospodar moj }e ih u prah pretvoriti i zasuti, |
106. |
a mjesta na kojima su bile ravnom ledinom ostaviti, |
107. |
ni udubina ni uzvisina na Zemlji ne}e{ vidjeti.” |
108. |
Toga dana }e se oni glasniku odazvati, mora}e ga slijediti i pred Milostivim glasovi }e se sti{ati i ti }e{ samo {apat ~uti. |
109. |
Toga dana }e biti od koristi samo posredovanje samo onoga kome Milostivi dopusti i dozvoli da se za nekoga govori. |
110. |
On zna {ta su radili i {ta ih ~eka, a oni znanjem ne mogu Njega obuhvatiti. |
111. |
Ljudi }e se |
112. |
ivome i Vje~nom pokoriti, onaj koji Mu je druge ravnim smatrao svaku nadu }e izgubiti, |
113. |
112. a onaj ko je dobra djela ~inio, a vjernik bio, ne}e se nepravde ni zakidanja nagrade pla{iti. |
114. |
113. i eto tako, Mi Kuran na arapskom jeziku objavljujemo i u njemu opomene ponavaljamo da bi se oni grijeha klonili ili da bi ih na poslu{nost pobudio. |
115. |
114. Neka je uzvi{en Allah, Vladar Istiniti! I ne `uri s ~itanjem Kurana prije nego {to ti se objavljivanje njegovo ne zavr{i, i reci; “Gospodaru moj, Ti znanje moje pro{iri! |
116. |
115. A Ademu smo odmah u po~etku naredili; ali on je zaboravio, i nije odlu~an bio. |
117. |
116. A kad smo melekima rekli: “Poklonite se Ademu!” svi su se oni poklonili, samo Iblis nije htio. |
118. |
117. “O Ademe,” rekli smo “ovaj je doista neprijatelj tebi i tvojoj `eni, zato nikako ne dozvoli da on bude uzrok va{em izlasku iz d`enneta, pa da se onda mu~i{. |
119. |
118. U njemu ne}e{ ni ogladnjeti, ni go biti, |
120. |
119. u njemu ne}e{ ni o`ednjeti, ni `egu osjetiti.” |
121. |
120. Ali {ejtan mu po~e bajati i govoriti; “O Ademe, ho}e{ li da ti poka`em drvo besmrtnosti i carstvo koje ne}e nestati?” |
122. |
121. I njih dvoje pojedo{e s njega i ukaza{e im se stidna mjesta njihova pa po~e{e po njima li{}e d`ennetsko stavljati tako Adem nije Gospodara svoga poslu{ao i s puta je skrenuo. |
123. |
122. Poslije ga je Gospodar njegov izabranikom u~inio, pa mu oprostio i na pravi put ga uputio. |
124. |
123. “Izlazite iz njega svi” re~e On -, “jedni drugima ~ete neprijatelji biti!” Od Mene }e vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu Moju ne}e zalutati i ne}e nesre}an biti. |
125. |
124. A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj }e te{kim `ivotom `ivjeti i na Sudnjem danu }emo ga slijepim o`ivjeti. |
126. |
125. “Gospodaru moj,” re}i }e “za{to si me slijepa o`ivio kada sam vid imao?” |
127. |
126. “Evo za{to” re}i }e On: “Dokazi Na{i su ti dolazili, ali si ih zaboravljao, pa }e{ danas ti isto tako biti zaboravljen.” |
128. |
127. I tako }emo Mi kazniti sve one koji se pohotama previ{e odaju i u dokaze Gospodara svoga ne vjeruju. A patnja na onom svijetu bi}e, uisitnu, bolnija i vje~na. |
129. |
128. Zar njima nije poznato koliko smo naroda prije njih uni{tili, onih po ~ijim nastambama oni hode! to su, zaista, dokazi za ljude pametne. |
130. |
129. I da nije ranije izre~ene rije~i Gospodara tvoga, kazna bi ve} bila neminovna. |
131. |
130. Zato otrpi njihove rije~i i obavljaj molitvu, hvale}i Gospodara svoga, prije izlaska Sunca i prije zalaska njegova, i obavljaj je u no}nim ~asovima, i na krajevima dana, – da bi bio zadovoljan. |
132. |
131. I nikako ne gledaj dugo ljepote ovoga svijeta koje Mi kao u`itak raznim sortama nevjernika pru`amo, da ih time na ku{nju stavimo, ta nagrada Gospodara tvoga je bolja i vje~na. |
133. |
132. Naredi ~eljadi svojoj da obavlja molitvu i istraj u tome! Mi ne tra`imo od tebe da se sam hrani{, Mi }emo te hraniti! A samo one koji se budu Allaha bojali i grijeha klonili ~eka lijep svr{etak. |
134. |
133. Mnogobo{ci govore; “Za{to nam ne donese kakvo ~udo od Gospodara svoga?” A zar im ne dolazi obja{njenje o onome {to ima u davna{njim listovima? |
135. |
134. A da smo ih kakvom kaznom prije njega uni{tili, sigurno bi rekli: “Gospodaru na{, za{to nam nisi poslanika poslao, pa bismo rije~i Tvoje slijedili prije nego {to smo poni`eni i osramo}eni postali.” |
136. |
135. Reci: “Svi mi ~ekamo, pa ~ekajte i vi, a sigurno }ete saznati ko su bili sljedbenici prave vjere i ko je bio na pravom putu.” |