17. Al-Isrâ’

1.

Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom ~asu no}i preveo Svoga roba iz Hrama ~asnog u Hram daleki, ~iju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Na{a pokazali. On, uisitinu, sve ~uje i sve vidi.

2.

A Musau smo Knjigu dali i uputstvom je sinovima Israilovim u~inili: “Mjesto Mene Gospodara drugog ne uzimajte,

3.

o, potomci onih koje smo sa Nuhom nosili! On je, doista, bio rob zahvalni.

4.

I Mi smo u Knjizi objavili sinovima Israilovim: “Vi }ete doista dva puta nered na Zemlji u~initi i preko mjere oholi postati.

5.

I kad do|e vrijeme prve od dvije prijetnje, posla}emo protiv vas robove Na{e, silno mo}ne, oni }e uzdu` i poprijeko zemlju va{u pregaziti, i prijetnja }e se ispuniti.

6.

Zatim }emo vam dati pobjedu protiv njih i pomo}i }emovas imecima i sinovima i u~ini}emo vas brojnijim.

7.

Sve {to ~inite – ~inite sebi, dobro i zlo. A kad do|e vrijeme druge prijetnje, posla}emo ih da na licima va{im tugu i jad ostave i da u Hram kao i prvi put, ponovo provale i da sve {to osvoje do temelja poru{e.

8.

I Gospodar va{ }e vam se opet smilovati; ako vi ponovo zapo~nete, zapo~e}emo i Mi. A d`ehennem smo za nevjernike tamnicom u~inili.

9.

Ovaj Kur’an vodi jedinom ispravnom putu, i vjernicima koji ~ine dobra djela donosi radosnu vijest da ih ~eka nagrada velika,

10.

a da smo za one koji u onaj svijet ne vjeruju – bolnu patnju pripremili.

11.

^ovjek i proklinje i blagosilje; ~ovjek je doista nagao.

12.

I Mi smo no} i dan kao dva znamenja u~inili: znamenje za no} smo uklonili, a znamenje za dan smo vidnim u~inili kako biste mogli da tra`ite od Gospodara svoga blagodati i da biste broj godina znali i da biste vrijeme ra~unali; i sve smo potanko objasnili.

13.

I svakom ~ovjeku }emo ono {to uradi o vrat privezati, a na Sudnjem danu }emo mu knjigu otvorenu pokazati:

14.

“^itaj knjigu svoju, dosta ti je danas {to }e{ svoj ra~un polagati!’

15.

Onaj koji ide pravim putem, od toga }e samo on koristi imati, a onaj ko luta – na svoju {tetu luta, i nijedan gre{nik ne}e tu|e grijehe nositi. A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali!

16.

Kad ho}emo jedan grad da uni{timo, onima koji su u njemu na rasko{ navikli prepustimo da se razvratu odaju i da tako zaslu`e kaznu, pa ga onda do temelja razru{imo.

17.

I koliko smo samo naroda poslije Nuha uni{tili! A dovoljno je to {to Gospodar tvoj zna i vidi grijehe robova Svojih.

18.

Onome ko `eli ovaj svijet, Mi mu brzo dajemo {to ho}emo i kome ho}emo, ali }emo mu poslije d`ehennem pripremiti, u kome }e se osramo}en i odba}en pe}i.

19.

A onaj ko `eli onaj svijet i trudi se da ga zaslu`i, a vjernik je, trud }e mu hvale vrijedan biti.

20.

Svima njima, i jednima i drugima, dajemo darove Gospodara tvoga; a darovi Gospodara tvoga nisu nikome zabranjeni.

21.

Gledaj kako jednima dajemo prednost nad drugima; a na onom svijetu razlika u stepenima i prednostima bi}e, doista, ve}a.

22.

Ne stavljaj uz Allaha nekog drugog boga – da ne bi osudu zaslu`io i bez podr{ke ostao.

23.

Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobro~instvo ~inite. kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost do`ive, ne reci im ni: “Uh!” – i ne podvikni na njih, i obra}aj im se rije~ima po{tovanja punim.

24.

Budi prema njima pa`ljiv i ponizan i reci: “Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!”

25.

Gospodar va{ dobro zna {ta je u du{ama va{im: ako budete poslu{ni, – pa, Allah }e doista oprostiti onima koji se kaju.

26.

Daj bli`njem svome pravo njegovo, i siromahu, i putniku-namjerniku, ali ne rasipaj mnogo,

27.

jer su rasipnici bra}a {ejtanova, a {ejtan je Gospodaru svome nezahvalan.

28.

A ako mora{ da od njih glavu okrene{, jer i sam od Gospodara svoga milost tra`i{ i njoj se nada{, onda im barem koju lijepu rije~ reci.

29.

Ne dr`i ruku svoju stisnutu, a ni posve otvorenu – da ne bi prekor zaslu`io i bez i~ega ostao,

30.

Gospodar tvoj pru`a obilnu opskrbu onome kome ho}e, a i ograni~ava je, jer zna i vidi robove Svoje.

31.

Ne ubijajte djecu svoju od straha od neima{tine, i njih i vas Mi hranimo, jer je ubijati njih doista veliki grijeh.

32.

I {to dalje od bluda, jer to je razvrat, kako je to ru`an put!

33.

I ne ubijajte nikoga koga je Allah zabranio, osim kad pravda zahtijeva! A ako je neko, ni kriv ni du`an, ubijen, onda njegovom nasljedniku dajemo vlast, ali neka ni on ne prekora~uje granicu u ubijanju, ta njemu je data vlast.

34.

A od imetka siro~ta – {to dalje! osim ako `elite da ga unaprijedite, sve dok ne postane punoljetno. I ispunjavajte obavezu, jer }e se za obavezu, zaista odgovoarati!

35.

Napunite mjeru kad mjerite na litru i pravo mjerite na kantaru! To je bolje i posljedice su ljep{e.

36.

Ne povodi se za onim {to ne zna{! I sluh, i vid, i razum, za sve to }e se, zaista, odgovarati.

37.

Ne hodi po zemlji nadmeno, jer zemlju ne mo`e{ probiti ni brda u visinu dosti}i,

38.

sve je to ru`no, Gospodaru tvome mrsko.

39.

To je mudrost koju ti Gospodar tvoj objavljuje. I ne dodaji Allahu drugog boga da ne bi u d`ehennem bio ba~en, prekoren i od milosti Njegove udaljen.

40.

Zar je va{ Gospodar vas sinovima obdario, a Sebi, kao k}eri, meleke uzeo. Vi, zaista, izgovarate krupne rije~i.

41.

Mi u ovom Kur’anu obja{njavamo da bi oni pouku izvukli, ali ih on sve vi{e out|uje.

42.

Reci: “Da pored Njega postoje drugi bogovi, kao {to oni govore, oni bi onda potra`ili put do Allaha Svevi{njeg”.

43.

Hvaljen neka je On i vrlo visoko iznad onoga {to oni govore!

44.

Njega veli~aju sedmera nebesa, i Zemlja, i oni na njima; i ne postoji ni{ta {to ga ne veli~a, hvale}i Ga; ali vi ne razumijete veli~anje njihovo. – On je doista blag i mnogo pra{ta.

45.

Kad ~ita{ Kur’an izme|u tebe i onih koji u onaj svijet ne vjeruju Mi zastor nevidljiv stavimo,

46.

a na srca njihova pokriva~e da ga ne bi razumjeli, i gluhim ih u~inimo. I kad ti spomene{ Gospodara svoga u Ku’anu, Njega jedinog, oni se prepla{eni daju u bijeg.

47.

Mi dobro znamo {ta oni `ele da ~uju kada dolaze da te prislu{kuju, i o ~emu se sa{aptavaju kad nevjernici govore: “Vi slijedite samo op~injena ~ovjeka!’

48.

Vidi {ta o tebi ono govore, pa onda lutaju i ne mogu da na|u pravi put.

49.

Oni govore: “Zar kada se u kosti pra{inu pretvorimo, zar }emo, kao nova bi}a, doista biti o`ivljeni?”

50.

Reci; “Ho}ete, i da ste kamenje ili gvo`|e

51.

ili bilo kakvo stvorenje za koje mislite da ne mo`e biti o`ivljeno.” – “A ko }e nas u `ivot vratiti?” – upita}e oni, a ti reci: “Onaj koji vas je i prvi put stvorio”, a oni }e prema tebi odmahnuti glavama svojim i upitati: “Kada to?” Ti reci: “Mo`da ubrzo!

52.

Bi}e onog Dana kad vas On pozove, i odazva}ete se, hvale}i Ga, i pomisli}ete da ste ostali samo malo vremena.”

53.

Reci robovima Mojim da govore samo lijepe rije~i: – jer bi {ejtan mogao posijati neprijateljstvo me|u njima, {ejtan je, doista, ~ovjekov otvoreni neprijatelj –

54.

“Gospodar va{ dobro vas poznaje: ako ho}e, On }e vam se smilovati ili }e vas, ako ho}e, na muke staviti.” – A Mi tebi nismo dali vlast nad njima.

55.

Gospodar tvoj dobro zna one na nebesima i one na Zemlji; Mi smo jedne vjerovjesnike nad drugima odlikovali, a Davudu smo Zebur dali.

56.

Reci; “Molite se onima koje, pored Njega, smatrate bogovima, – ali vas oni ne}e mo}i nevolje osloboditi niti je izmijeniti.”

57.

Oni kojima se oni mole sami tra`e na~ina kako }e se {to vi{e Gospodaru svome pribli`iti, i nadaju se milosti Njegovoj i pla{e se kazne Njegove. A kazne Gospodara tvoga svako treba da se ~uva.

58.

I ne postoji nijedno naselje koje Mi prije Sudnjeg dana ne}emo uni{titi ili ga te{koj muci izlo`iti; to je u Knjizi zapisano.

59.

A da ne {aljemo ~uda, zadr`ava nas samo to {to drevni narodi nisu u njih povjerovali; Semudu smo kao vidljivo ~udo kamilu dali, ali oni u nju nisu povjerovali. A ~uda {aljemo samo da zastra{imo.

60.

I rekli smo ti: “Svi ljudi su u Allahovoj vlasti!’ A san koji smo ti dali da usnije{ i drvo ukleto, u Kur’anu spomenuto, isku{enje su za ljude. mi ih zastra{ujemo, ali njima to samo pove}ava ionako veliko bezvjerstvo.

61.

I kada rekosmo melekima: “Poklonite se Ademu!’ – oni se svi, osim Ibilsa, pokloni{e. “Zar da se poklonim onome koga si od ilova~e stvorio?” – re~e.

62.

“Reci mi”, – re~e onda – , “evo ovoga koga si iznad mene uzdigao: ako me ostavi{ do Smaka svijeta sigurno }u, osim malobrojnih, nad potomstvom njegovim zagospodariti.”

63.

“Odlazi!” – re~e On. “Onima koji se za tobom budu poveli i tebi – kazna d`ehennemska bi}e vam puna kazna.

64.

I zavodi glasom svojim koga mo`e{ i potjeraj na njih svoju konjicu i svoju pje{adiju, i budi im ortak u imecima, i u djeci, i daji im obe}anja – a {ejtan ih samo obmanjuje -,

65.

ali, ti, doista, ne}e{ imati nikakve vlasti nad robovima Mojim!” A Gospodar tvoj je dovoljen kao za{titnik!

66.

Gospodar va{ vas radi pokre}e la|e po moru da biste tra`ili Njegove blagodati, jer je On prema vama milostiv.

67.

Kad vas na moru nevolja zadesi, tada nema onih kojima se ina~e klanjate, postoji samo On. A kad vas On na kopno spasi, vi okre}ete glave; ~ovjek je uvijek nezahvalan!

68.

Zar ste sigurni da vas On ne}e u zemlju utjerati ili da protiv vas ne}e pje{~anu oluju poslati, pa da onda sebi za{titnika ne}ete na}i?

69.

Ili, zar ste sigurni da vas On po drugi put ne}e na more izvesti, i buru na vas poslati i potopiti vas zbog toga {to ste bili nezahvalni? Tada ne biste nikoga na{li ko bi Nas zbog vas na odgovornost pozvao.

70.

Mi smo sinove Ademove, doista, odlikovali; dali smo im da kopnom i morem putuju, i opskrbili ih ukusnim jelima, i dali im velike prednosti nad mnogima koje smo stvorili.

71.

A na Dan kada pozovemo sve ljude s vo|om njihovim, oni kojima se knjiga njihova da u desnu ruku njihovu ~ita}e knjige svoje i ne}e im biti ni koliko trun jedan u~injena nepravda;

72.

onaj ko je na ovom svijetu bio slijep bi}e slijep i na onom i daleko od svakog dobra.

73.

I zamalo da te oni odvrate od onoga {to ti Mi objavljujemo, da bi protiv nas ne{to drugo iznio, i tada bi te oni smatrali prijateljem.

74.

A da te nismo u~inili ~vrstim, gotovo da bi im se malo priklonio,

75.

i tad bismo ti doista dali da iskusi{ dvostruku muku u `ivotu i dvostruku patnju poslije smrti; tada ne bi nikoga na{ao ko bi ti protiv Nas pomogao.

76.

A oni su te toliko na zemlji uznemiravali da bi te iz nje istjerali, ali, tada ni oni u njoj ne bi dugo, poslije tebe, ostali,

77.

jer tako je bilo sa svima onima koji su poslanike protjerali, koje smo prije tebe poslali, i ni ti ne}e{ nai}i na odstupanje od zakona na{eg.

78.

Obavljaj propise molitve kad Sunce s polovine neba krene, pa do no}ne tmine, i molitvu u zoru jer molitvi u zoru mnogi prisustvuju.

79.

I probdij dio no}i u molitvi, – to je samo tvoja du`nost; Gospodar tvoj }e ti na onom svijetu hvale dostojno mjesto darovati.

80.

I reci: “Gospodaru moj, u~ini da umerem, a da si Ti zadovoljan mnome i u~ini da iz mrtvih ustanem, a da si Ti zadovoljan mnome, i daruj mi od Sebe snagu koja }e mi pomo}i!”

81.

I reci: “Do{la je istina, a nestalo je la`i; la`, zaista, nestaje!”

82.

Mi objavljujemo u Kur’anu ono {to je lijek i milost vjernicima, a nevjernicima on samo pove}ava propast.

83.

Kad ~ovjeku kakvu blagodat darujemo, on se okre}e i oholo udaljava, a kad ga zadesi zlo, onda o~ajava.

84.

Reci: “Svako postupa po svom naho|enju, a samo Gospodar va{ zna ko je na pravom putu.”

85.

Pitaju te o du{i. Reci: “[ta je du{a – samo Gospodar moj zna, a vama je dato samo malo znanja.”

86.

A da ho}emo, Mi bismo u~inili da i{~ezne ono {to smo ti objavili, i ti, poslije, ne bi nikoga na{ao ko bi ti protiv Nas pomogao,

87.

ali Gospodar tvoj je tebi milostiv i Njegova dobrota prema tebi zaista je velika.

88.

Reci: “Kad bi se svi ljudi i d`innovi udru`ili da sa~ine jedan ovakav Kur’an, oni, kao {to je on, na bi sa~inili, pa makar jedni drugima pomagali.”

89.

Mi u ovom Kur’anu obja{njavamo ljudima svakojake primjer, ali ve}ina ljudi nikako ne}e da vjeruje

90.

i govore: “”Ne}emo ti vjerovati sve dok nam iz zemlje `ivu vodu ne izvede{;

91.

ili dok ne bude{ imao vrt od palmi i loze, pa da kroz njeg svukuda rijeke provede{;

92.

ili dok na nas nebo u par~adima ne obori{, kao {to tvrdi{; ili dok Allaha i meleke kao jamce ne dovede{;

93.

ili dok ne bude{ imao ku}u od zlata ili dok se na nebo ne uspne{; a ne}emo vjerovati ni da si se uspeo sve dok nam ne donese{ Knjigu da je ~itamo.” Reci: “Hvaljen neka je Gospodar moj! – zar ja nisam samo ~ovjek, poslanik?”

94.

A ljude je, kad im je dolazila objava, odvra}alo od vjerovanja samo to {to su govorili: “Zar je Allah kao poslanika ~ovjeka poslao?”

95.

Reci: “Kad bi na Zemlji meleki smireno hodili, Mi bismo im s neba meleka za poslanika poslali.”

96.

Reci: “Allah je dovoljan svjedok meni i vama, jer On zna i vidi robove Svoje.”

97.

Onaj kome Allah uka`e na pravi put – na pravom putu je, a onome koga u zabludi ostavi, tome, mimo Njega, ne}e{ na}i za{titnika. Mi }emo ih, na Sudnjem danu, sakupiti, licem zemlji okrenute, slijepe, nijeme i gluhe; boravi{te njihovo bi}e d`ehennem; kad god mu plamen jenja, poja~a}emo im oganj.

98.

To }e im biti kazna zato {to u dokaze Na{e nisu vjerovali i {to su govorili: “Zar kada postanemo kosti i prah, zar }emo kao nova stvorenja, doista, biti o`ivljeni?”

99.

Zar oni ne znaju da je Allah, Stvoritelj nebesa i Zemlje, kadar da stvori sli~ne njima i da im je ve} odredio ~as o`ivljenja u koji nema sumnje? A nevjernici samo pori~u.

100.

Reci: “Da vi posjedujete riznice milosti Gospodara moga, i tada biste {krtarili iz straha da ne potro{ite; ~ovjek je uistinu tvrdica.

101.

Mi smo Musau devet o~evidnih znamenja dali, pa upitaj sinove Israilove kad je precima njihovim do{ao i kada mu je faraon rekao: “Ja mislim , o Musa, da si ti doista op~injen”,

102.

da je odgovorio: “Ti zna{ da ovo nije dao niko drugi nego Gospodar nebesa i Zemlje, kao o~igledna znamenja, i ja mislim da }e{ ti, o faraone, sigurno nastradati.”

103.

I faraon odlu~i da ih iz zemlje istjera, pa Mi potopismo i njega i one koji su bili s njim – sve,

104.

i poslije toga rekosmo sinovima Israilovim: “Naselite se u zemlji, pa kad Smak svijeta do|e, dove{}emo vas izmije{ane.”

105.

Mi Kur’an pun mudrosti objavljujemo, i na istinit na~in se on objavljuje. A tebe smo poslali samo zato da radosne vijesti donosi{ i da opominje{.

106.

I kao Kur’an, sve dio po dio ga objavljujemo da bi ga ti ljudima malo pomalo kazivao, i prema potrebi ga objavljujemo.

107.

Reci; “Vjerovali u njega ili nevjerovali, oni kojima je jo{ prije objavljivanja njegova dato znanje padaju licem na tle kad im se on ~Ita,

108.

i govore: “Hvaljen neka je Gospodar na{, obe}anje,Gospodara na{eg se ispunilo!

109.

I padaju licem na tle pla~u}i, i on im uve}ava stahopo{tovanje.

110.

Reci; “Zovite: Allah ili zovite: ’Milostivi’, a kako god Ga budete zvali, Njegova su imena najljep{a. Ne izgovaraj na sav glas Kuran kad molitvu obavlja{, a i ne prigu{uj ga; tra`i sredinu izme|u toga”

111.

i reci: “Hvaljen Allah koji Sebi nije uzeo djeteta i koji u vlasti nema ortaka, i kome ne treba za{titinik zbog nemo}ii hvale}i Ga veli~aj!