1. |
Elif-lam-ra. Ovo su ajeti knjige, Kurana jasnog! |
2. |
Za`ali}e nevjernici ~esto {to nisu postali muslimani. |
3. |
Pusti ih neka jedu i nasla|uju se, i neka ih zavara nada, – zna}e oni! |
4. |
A Mi smo uni{tavali gradove samo u odre|eno vrijeme, |
5. |
nijedan narod ne mo`e ni ubrzati ni usporiti konac svoj. |
6. |
Oni govore: “Ej, ti kome se Kuran objavljuje, ti si, uistinu lud! |
7. |
Za{to nam meleke ne dovede{, ako je istina {to govori{! |
8. |
Mi meleke {aljemo samo s Istinom, i tada im se ne bi dalo vremena da ~ekaju. |
9. |
Mi, uistinu, Kuran objavljujemo i zaista }emo Mi nad njim bdjeti! |
10. |
I prije tebe smo poslanike prija{njim narodima slali |
11. |
i nijedan im poslanik nije do{ao, a da mu se nisu narugali. |
12. |
Eto tako Mi Kuran uvodimo u srca nevjernika, |
13. |
oni u nj ne}e vjerovati, a zna se {ta je bilo s narodima davna{njim. |
14. |
Kad bismo njih radi kapiju na nebu otvorili i oni se kroz nju uspinjali, |
15. |
opet bi oni, zacijelo, rekli: “Samo nam se pri~injava, mi smo ljudi op~injeni!” |
16. |
Mi smo na nebu sazvije`|a stvorili i za one koji ih posmatraju ukrasili |
17. |
i ~uvamo ih od svakog {ejtana prokletog; |
18. |
a onoga koji kradom prislu{kuje sti`e svjetlica vidljiva. |
19. |
A Zemlju smo prostrli i po njoj nepomi~ne planine razbacali i u~inili da na njoj sve s mjerom raste, |
20. |
i dajemo vam iz nje hranu, a i onima koje vi hranite. |
21. |
I ne postoji ni{ta ~ije riznice ne posjedujemo, a od toga Mi dajemo samo onoliko koliko je potrebno. |
22. |
Mi {aljemo vjetrove da oplo|uju, a iz neba spu{tamo ki{u da imate {ta piti vi time ne mo`ete raspolagati. |
23. |
I samo Mi dajemo `ivot i smrt, i samo smo Mi vje~ni, |
24. |
i samo Mi znamo one koji su vam prethodili, i samo Mi znamo one koji }e poslije do}i, |
25. |
a On, Gospodar tvoj }e ih, zaista, sve sabrati. On je mudar i sve zna. |
26. |
Mi smo stvorili Adema od ilova~e, od blata ustajalog, |
27. |
a jo{ prije smo stvorili d`innove od vatre u`arene. |
28. |
I kad Gospodar tvoj re~e melekima: “Ja }e stvoriti ~ovjeka od ilova~e, od blata ustajalog, |
29. |
i kad mu dam lik i u nj udahnem du{u, vi mu se poklonite! |
30. |
sve meleki su se, zajedno poklonili, |
31. |
osim Iblisa; on nije htio da se njima pokloni. |
32. |
“O, Iblise,” re~e On “za{to ti ne htjede da se pokloni{?” |
33. |
“Nije moje” re~e- “da se poklonim ~ovjeku koga si stvorio od ilova~e, od blata ustajalog.” |
34. |
“Onda izlazi iz d`enneta”, – re~e On -, “nek si proklet |
35. |
i neka se prokletstvo zadr`i na tebi do Dana sudnjeg!” |
36. |
“Gospodaru moj,” re~e on “daj mi vremena do dana kada }e oni biti o`ivljeni!” |
37. |
“Daje ti se rok” re~e On |
38. |
“do Dana ve} odre|enog.” |
39. |
“Gospodaru moj,” re~e -, “zato {to si me u zabludu doveo, ja }u njima naZemlji poroke lijepim predstaviti i potrudi}u se da ih sve zavedem, |
40. |
osim me|u njima Tvojih robova iskrenih.” |
41. |
“Ove }u se istine Ja dr`ati” re~e On: |
42. |
“Ti ne}e{ imati nikakve vlasti nad robovima Mojim, osim nad onima koji te budu slijedili, od onih zalutalih.” |
43. |
Za sve njih mjesto sastanka d`ehennem }e biti, |
44. |
on }e sedam kapija imati i kroz svaku }e odre|en broj njih pro}i. |
45. |
oni koji su se Allaha bojali i onog {to im je zabranjeno klonili, oni }e u d`ennetskim ba{~ama pored izvora biti. |
46. |
“U|ite u njih sigurni, straha oslobo|eni!” |
47. |
I Mi }emo zlobu iz grudi njihovih istisnuti, oni }e kao bra}a na divanima jedni prema drugima sjediti, |
48. |
tu ih umor ne}e doticati, oni odatle nikada ne}e izvedeni biti. |
49. |
Ka`i robovima Mojim da sam Ja, zaista, Onaj koji pra{ta i da sam milostiv, |
50. |
ali da je i kazna moja, doista, bolna kazna! |
51. |
I obavijesti ih o gostima Ibrahimovim, – |
52. |
kada su mu u{li i rekli: “Mir! on je rekao; “Mi smo se vas upla{ili.” |
53. |
“Ne pla{i se! reko{e -, “donosimo ti radosnu vijest, u~ena sina }e{ imati.” |
54. |
“Zar mi donosite radosnu vijest sada kad me je starost ophrvala?” re~e on -, “~ime me radujete?” |
55. |
“Donosimo ti radosnu vijest koja }e se doista obistiniti” reko{e oni -, “zato nadu ne gubi!” |
56. |
“Nadu u milost Gospodara svoga mogu gubiti samo oni koji su zabludjeli” re~e on |
57. |
i upita: “A {ta vi ho}ete, o izaslanici?” |
58. |
“Mi smo poslani narodu navjerni~kom” reko{e -, |
59. |
“samo }emo svu Lutovu ~eljad spasiti, |
60. |
osim `ene njegove, ona }e, odlu~ili smo, sa ostalima kaznu iskusiti.” |
61. |
I kad izaslanici do|o{e Lutu, |
62. |
on re~e: “Vi ste, doista, ljudi neznani! |
63. |
“Ne!; – reko{e oni. “Donosimo ti ono u {to ovi stalno sumnjaju, |
64. |
donosimo ti ono {to }e se sigurno dogoditi, a mi, zaista, istinu govorimo. |
65. |
Izvedi ~eljad svoju u gluho doba no}i, a ti budi na za~elju njihovu, i neka se niko od vas ne osvr}e, ve} produ`ite u pravcu kuda vam se nare|uje!” |
66. |
I Mi smo mu objavili ono {to }e se zbiti: da }e oni, svi do posljednjeg, u svitanje uni{teni biti. |
67. |
U to do|o{e stanovnici grada, veseli. |
68. |
“Ovo su gosti moji” re~e on “pa me ne sramotite, |
69. |
i bojte se Allaha, i mene ne ponizujte!” |
70. |
“A zar ti nismo zabranili da ikoga prima{?” povika{e oni. |
71. |
“Ako ve} ho}ete da ne{to ~inite, eto k}eri mojih! re~e on. |
72. |
A `ivota mi tvoga, oni su u pijanstvu svome lutali. |
73. |
i njih je zadesio stra{ glas kad je Sunce izlazilo, |
74. |
i Mi smo u~inili da ono {to je gore bude dolje, i na njih smo kao ki{u grumenje od skamenjene gline sru~ili, – |
75. |
to su, zaista, pouke za one koji posmatraju, – |
76. |
on je pored puta, i sada postoji; |
77. |
to je doista pouka za one koji vjeruju. |
78. |
A i stanovnici Ejke su bili nevjernici, |
79. |
pa smo ih kaznili, i oba su pored puta vidljivi. |
80. |
I stanovnici Hid`ra su poslanike la`nim smatrali, |
81. |
a Mi smo im dokaze Na{e bili dali, ali su oni od njih glave okrenuli. |
82. |
Oni su ku}e u brdima klesali, vjeruju}i da su bezbjedni, |
83. |
pa i njih u svitanje stra{an glas zadesi |
84. |
i ne bija{e im ni od kakve koristi ono {to su bili stekli. |
85. |
Mi smo nebesa i Zemlju i ono {to je izme|u njih mudro stvorili. ^as o`ivljenja }e zacijelo do}i, zato ti velikodu{no oprosti, |
86. |
Gospodar tvoj sve stvara i On je sveznaju}i. |
87. |
Mi smo ti objavili sedam ajeta, koji se ponavljaju, i Kuran veli~anstveni ti objavljujemo.- |
88. |
Ne pru`aj poglede svoje na ono {to Mi dajemo na u`ivanje nekim od njih i ne budi tu`an zbog njih, a prema vjernicima blag budi |
89. |
i reci: “Ja samo javno opominjem! |
90. |
kao {to smo sljedbenike Knjige opomenuli, |
91. |
one koji Kuran na dijelove dijele. |
92. |
I tako Mi Gospodara tvoga, njih }emo sve na odgovornost pozvati |
93. |
za ono {to su radili! |
94. |
Ti javno ispovijedaj ono {to ti se nare|uje i mnogobo`aca se okani, |
95. |
Mi }emo te osloboditi onih koji se rugaju, |
96. |
koji pored Allah drugog boga uzimaju; i zna}e oni! |
97. |
Mi dobro znamo da ti je te{ko u du{i zbog onoga {to oni govore, |
98. |
zato veli~aj Gospodara svoga i hvali Ga, i sed`du obavljaj, |
99. |
i sve dok si `iv, Gospodaru svome se klanjaj! |