15. Al-Hijr

1.

Elif-lam-ra. Ovo su ajeti knjige, Kurana jasnog!

2.

Za`ali}e nevjernici ~esto {to nisu postali muslimani.

3.

Pusti ih neka jedu i nasla|uju se, i neka ih zavara nada, – zna}e oni!

4.

A Mi smo uni{tavali gradove samo u odre|eno vrijeme,

5.

nijedan narod ne mo`e ni ubrzati ni usporiti konac svoj.

6.

Oni govore: “Ej, ti kome se Kur’an objavljuje, ti si, uistinu lud!

7.

Za{to nam meleke ne dovede{, ako je istina {to govori{!’

8.

Mi meleke {aljemo samo s Istinom, i tada im se ne bi dalo vremena da ~ekaju.

9.

Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista }emo Mi nad njim bdjeti!

10.

I prije tebe smo poslanike prija{njim narodima slali

11.

i nijedan im poslanik nije do{ao, a da mu se nisu narugali.

12.

Eto tako Mi Kur’an uvodimo u srca nevjernika,

13.

oni u nj ne}e vjerovati, a zna se {ta je bilo s narodima davna{njim.

14.

Kad bismo njih radi kapiju na nebu otvorili i oni se kroz nju uspinjali,

15.

opet bi oni, zacijelo, rekli: “Samo nam se pri~injava, mi smo ljudi op~injeni!”

16.

Mi smo na nebu sazvije`|a stvorili i za one koji ih posmatraju ukrasili

17.

i ~uvamo ih od svakog {ejtana prokletog;

18.

a onoga koji kradom prislu{kuje sti`e svjetlica vidljiva.

19.

A Zemlju smo prostrli i po njoj nepomi~ne planine razbacali i u~inili da na njoj sve s mjerom raste,

20.

i dajemo vam iz nje hranu, a i onima koje vi hranite.

21.

I ne postoji ni{ta ~ije riznice ne posjedujemo, a od toga Mi dajemo samo onoliko koliko je potrebno.

22.

Mi {aljemo vjetrove da oplo|uju, a iz neba spu{tamo ki{u da imate {ta piti – vi time ne mo`ete raspolagati.

23.

I samo Mi dajemo `ivot i smrt, i samo smo Mi vje~ni,

24.

i samo Mi znamo one koji su vam prethodili, i samo Mi znamo one koji }e poslije do}i,

25.

a On, Gospodar tvoj }e ih, zaista, sve sabrati. On je mudar i sve zna.

26.

Mi smo stvorili Adema od ilova~e, od blata ustajalog,

27.

a jo{ prije smo stvorili d`innove od vatre u`arene.

28.

I kad Gospodar tvoj re~e melekima: “Ja }e stvoriti ~ovjeka od ilova~e, od blata ustajalog,

29.

i kad mu dam lik i u nj udahnem du{u, vi mu se poklonite!’

30.

sve meleki su se, zajedno poklonili,

31.

osim Iblisa; on nije htio da se njima pokloni.

32.

“O, Iblise,” – re~e On – “za{to ti ne htjede da se pokloni{?”

33.

“Nije moje” – re~e- “da se poklonim ~ovjeku koga si stvorio od ilova~e, od blata ustajalog.”

34.

“Onda izlazi iz d`enneta”, – re~e On -, “nek si proklet

35.

i neka se prokletstvo zadr`i na tebi do Dana sudnjeg!”

36.

“Gospodaru moj,” – re~e on – “daj mi vremena do dana kada }e oni biti o`ivljeni!”

37.

“Daje ti se rok” – re~e On –

38.

“do Dana ve} odre|enog.”

39.

“Gospodaru moj,” – re~e -, “zato {to si me u zabludu doveo, ja }u njima naZemlji poroke lijepim predstaviti i potrudi}u se da ih sve zavedem,

40.

osim me|u njima Tvojih robova iskrenih.”

41.

“Ove }u se istine Ja dr`ati” – re~e On:

42.

“Ti ne}e{ imati nikakve vlasti nad robovima Mojim, osim nad onima koji te budu slijedili, od onih zalutalih.”

43.

Za sve njih mjesto sastanka d`ehennem }e biti,

44.

on }e sedam kapija imati i kroz svaku }e odre|en broj njih pro}i.

45.

oni koji su se Allaha bojali i onog {to im je zabranjeno klonili, oni }e u d`ennetskim ba{~ama pored izvora biti.

46.

“U|ite u njih sigurni, straha oslobo|eni!”

47.

I Mi }emo zlobu iz grudi njihovih istisnuti, oni }e kao bra}a na divanima jedni prema drugima sjediti,

48.

tu ih umor ne}e doticati, oni odatle nikada ne}e izvedeni biti.

49.

Ka`i robovima Mojim da sam Ja, zaista, Onaj koji pra{ta i da sam milostiv,

50.

ali da je i kazna moja, doista, bolna kazna!

51.

I obavijesti ih o gostima Ibrahimovim, –

52.

kada su mu u{li i rekli: “Mir!’ – on je rekao; “Mi smo se vas upla{ili.”

53.

“Ne pla{i se!’ – reko{e -, “donosimo ti radosnu vijest, u~ena sina }e{ imati.”

54.

“Zar mi donosite radosnu vijest sada kad me je starost ophrvala?” – re~e on -, “~ime me radujete?”

55.

“Donosimo ti radosnu vijest koja }e se doista obistiniti” – reko{e oni -, “zato nadu ne gubi!”

56.

“Nadu u milost Gospodara svoga mogu gubiti samo oni koji su zabludjeli” – re~e on

57.

i upita: “A {ta vi ho}ete, o izaslanici?”

58.

“Mi smo poslani narodu navjerni~kom” – reko{e -,

59.

“samo }emo svu Lutovu ~eljad spasiti,

60.

osim `ene njegove, ona }e, odlu~ili smo, sa ostalima kaznu iskusiti.”

61.

I kad izaslanici do|o{e Lutu,

62.

on re~e: “Vi ste, doista, ljudi neznani!’

63.

“Ne!; – reko{e oni. “Donosimo ti ono u {to ovi stalno sumnjaju,

64.

donosimo ti ono {to }e se sigurno dogoditi, a mi, zaista, istinu govorimo.

65.

Izvedi ~eljad svoju u gluho doba no}i, a ti budi na za~elju njihovu, i neka se niko od vas ne osvr}e, ve} produ`ite u pravcu kuda vam se nare|uje!”

66.

I Mi smo mu objavili ono {to }e se zbiti: da }e oni, svi do posljednjeg, u svitanje uni{teni biti.

67.

U to do|o{e stanovnici grada, veseli.

68.

“Ovo su gosti moji” – re~e on – “pa me ne sramotite,

69.

i bojte se Allaha, i mene ne ponizujte!”

70.

“A zar ti nismo zabranili da ikoga prima{?” – povika{e oni.

71.

“Ako ve} ho}ete da ne{to ~inite, eto k}eri mojih!’ – re~e on.

72.

A `ivota mi tvoga, oni su u pijanstvu svome lutali.

73.

i njih je zadesio stra{ glas kad je Sunce izlazilo,

74.

i Mi smo u~inili da ono {to je gore bude dolje, i na njih smo kao ki{u grumenje od skamenjene gline sru~ili, –

75.

to su, zaista, pouke za one koji posmatraju, –

76.

on je pored puta, i sada postoji;

77.

to je doista pouka za one koji vjeruju.

78.

A i stanovnici Ejke su bili nevjernici,

79.

pa smo ih kaznili, i oba su pored puta vidljivi.

80.

I stanovnici Hid`ra su poslanike la`nim smatrali,

81.

a Mi smo im dokaze Na{e bili dali, ali su oni od njih glave okrenuli.

82.

Oni su ku}e u brdima klesali, vjeruju}i da su bezbjedni,

83.

pa i njih u svitanje stra{an glas zadesi

84.

i ne bija{e im ni od kakve koristi ono {to su bili stekli.

85.

Mi smo nebesa i Zemlju i ono {to je izme|u njih mudro stvorili. ^as o`ivljenja }e zacijelo do}i, zato ti velikodu{no oprosti,

86.

Gospodar tvoj sve stvara i On je sveznaju}i. –

87.

Mi smo ti objavili sedam ajeta, koji se ponavljaju, i Kur’an veli~anstveni ti objavljujemo.-

88.

Ne pru`aj poglede svoje na ono {to Mi dajemo na u`ivanje nekim od njih i ne budi tu`an zbog njih, a prema vjernicima blag budi

89.

i reci: “Ja samo javno opominjem!’ –

90.

kao {to smo sljedbenike Knjige opomenuli,

91.

one koji Kur’an na dijelove dijele.

92.

I tako Mi Gospodara tvoga, njih }emo sve na odgovornost pozvati

93.

za ono {to su radili!

94.

Ti javno ispovijedaj ono {to ti se nare|uje i mnogobo`aca se okani,

95.

Mi }emo te osloboditi onih koji se rugaju,

96.

koji pored Allah drugog boga uzimaju; i zna}e oni!

97.

Mi dobro znamo da ti je te{ko u du{i zbog onoga {to oni govore,

98.

zato veli~aj Gospodara svoga i hvali Ga, i sed`du obavljaj,

99.

i sve dok si `iv, Gospodaru svome se klanjaj!